Lazarević nakon Voltina: «Bit će toga još». Kontrole u školama splasnule, zaštitari na ispitu

Umirovljeni kriminalistički inspektor Branko Lazarević nije glumio iznenađenje nakon napada oštrim predmetom u Elektrostrojarskoj školi u Voltinom. «Bit će toga još», poručuje. Nakon Prečkog institucije su se trenutno angažirale, uveli su se detektori, zaključavanje, zaštitari. Pa je navika splasnula. To nije anegdota. To je optužnica mekoj sigurnosnoj kulturi Zagreba u kojem se nadzor gasi čim kamere odu s naslovnica.

Dnevno.hr prenosi Lazarevićevu analizu bez uljepšavanja. Dobivao je informacije od zaposlenika škola: kontrole svedene na minimum, negdje ih više nema. «Ma neće se to više dogoditi» i «neće se valjda nama dogoditi» naziva potpuno pogrešnim načinom razmišljanja. U gradu koji vodi Možemo! ta rečenica zvuči poznato: PR umjesto protokola, osjećaj umjesto kontrole.

Što bi Lazarević provjerio prvi

Da je pozvan na poprište, kaže, prvo bi otišao do ravnatelja i pitao kakve kvalifikacije imaju školski zaštitari. Koliko ih je, jesu li bili u smjeni, i jesu li kvalificirani za zaštitu djece ili za čuvanje skladišta. To je ključna rečenica. Zaštitar nije dekor. Ako je «skladišni» profil u školi s djecom, sustav laže sebe.

Lazarević inzistira na ozbiljnim kontrolama: metalni pregledi, psihološko odvraćanje, preuzimanje modela iz zemalja s najnižom stopom takvih zločina. Drago mu je što su djeca dobila psihološku pomoć, ali poruka je preventivna: ne sanirati štetu, nego je spriječiti. Roditelji, ravnatelji, zaštitari. Zajednica, ne pressica.

Nasilje kao «prihvatljiv oblik»

«Nekada toga nije bilo. Djeca nisu ubijala djecu», kaže. Ovo je, po njemu, drugo vrijeme u kojem je nasilje prihvatljiv oblik ponašanja, a odgovornost ide roditeljima na dušu: zabraniti nasilne sadržaje, kontrolirati ih. Kad su ga iz Srbije pitali može li se slučaj tipa Kosta K. dogoditi i u Zagrebu, odgovorio je: naravno. Dogodilo se u Prečkom. Sad i u Voltinom. Globalni problem, ne geografski izgovor.

Ako društvo to ne shvati ozbiljno, ponovit će se u gorem obliku. Nije isključeno da bude mrtvih. Lazarević to pita naglas: «Zar želimo to?» Zagreb nakon Voltina ne smije odgovoriti maglom o «izoliranom incidentu». Već postoji zaseban izvještaj o samom napadu. Ovo je ekspertni follow-up: sustav, ne senzacija.

Gradska meka linija i splasle kontrole

Narodni Reporteri ne izmišljaju citate gradonačelniku. Bilježimo obrazac. Nakon Prečkog: mjere. Zatim: opuštanje. Zatim: Voltino. To je točno ono što Lazarević opisuje kao nestanak navike. Meka sigurnosna naracija, u kojoj se nadzor tretira kao privremeni PR, a ne kao trajni standard, proizvodi prazan hodnik u kojem nož stiže prije protokola.

Hrvatska država ima alate: policiju, protokole, obavezne standarde za privatnu zaštitu u školama, roditeljske obveze. Grad koji ih gasí čim prođe val pažnje radi protiv djece. To nije «osjećaj nesigurnosti». To je mjerljiv pad kontrole.

Što treba odmah

Vratiti metalne kontrole tamo gdje su ukinute. Provjeriti licence i obuku zaštitara. Uvesti psihološke protokole odvraćanja, ne samo sanacije. Roditeljima jasno reći da nasilni sadržaji i «neće se nama» nisu odgoj. I prestati politiku sigurnosti mjeriti brojem tweetova nakon krvi.

Lazarević je rekao ono što Zagreb ne želi čuti: bit će toga još. Pitanje nije hoće li. Pitanje je hoće li se Tomaševićev grad i institucije opet umoriti od kontrole prije nego što sljedeći nož uđe u hol.

Ovaj tekst nije dupliciranje izvještaja o samom napadu u Elektrostrojarskoj. Taj je incident već obrađen. Ovdje je riječ o ekspertnoj dijagnozi sustava. Lazarević povezuje Prečko i Voltino u isti obrazac: kratki val mjera, pa zaborav. U praksi to znači da djeca žive u hodniku u kojem protokol ovisi o medijskom ciklusu, ne o standardu. Takav model nije sigurnost. Takav model je kockanje.

Posebno je teška njegova usporedba zaštitara: kvalifikacije za djecu ili za skladište? To pitanje mora postati obavezni audit. Ako privatna zaštita u školama nema jasan profil, obuku, broj i ovlasti, onda je «zaštitar na ulazu» samo vizualni smiraj za roditelje. Grad koji to ne provjerava nakon dva školska napada u kratkom razmaku ne može govoriti o odgovornosti. Može govoriti samo o imidžu.

Roditeljska linija koju Lazarević otvara također nije «moraliziranje». Ako je nasilje postalo prihvatljiv jezik među maloljetnicima, država sama neće riješiti sve detektorom metala. Detektor je nužan. Odgoj je nužan. Zajedno. Tko bira samo jedno, bira sljedeći incident. Zagreb mora prestati birati PR.

Izvor: dnevno.hr