Petek: Možemo reže 60% za Centar Silver — „Na djeci s teškoćama se ne štedi“

ZAGREB — Bivši gradski zastupnik Renato Petek nije birao riječi: „Ništa im nije sveto! Režu sredstva za djecu s teškoćama.“ Meta je vlast Možemo! i gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Po Peteku, rebalansom se za rekonstrukciju i dogradnju Centra Silver režu sredstva za čak 60 posto.

Ako je to točno — a brojke na papiru ne lažu lakše od slogana — onda je Zagreb dobio još jedan dokaz kako izgleda „socijalna“ vlast kad nestane izborni plakat. Prije glasanja: ulaganja, razvoj usluga, osmijesi. Poslije glasanja: rebalans, prioriteti, „teške odluke“. Na čijim leđima? Na leđima djece kojoj treba pas vodič, pas pomagač i institucija koja ne živi od Twittera.

Što je Centar Silver — i zašto brojka boli

Centar Silver nije „projekt za selfie“. Gradska je ustanova koja školuje pse vodiče i pse pomagače za djecu s teškoćama te pruža socijalne usluge obiteljima koje nemaju luksuz da čekaju ideološke debate. Kad netko kaže „režemo 60%“, to nije apstraktni budžetski redak. To je manje kapaciteta, sporija rehabilitacija, više roditelja koji sami nose teret dok im gradski moralisti drže predavanja o inkluziji.

Petek podsjeća na predizborna obećanja o novim ulaganjima. Poruka je jednostavna: obećanja prije izbora, rezovi nakon izbora. U Zagrebu Možemo! godinama prodaje priču da su oni jedini koji „brinu“. Kad stigne račun, brine se netko drugi — ili se briga smanji za 60%.

Moralni kartel i selektivna empatija

Ista ekipa koja u sat vremena skupi deset pressica o „mržnji“, „govoru“ i „europskim vrijednostima“ očito ima drugačiji tempo kad treba braniti proračunsku stavku za djecu s teškoćama. Empatija im radi na daljinski: pali se kad treba napasti Hrvatsku kao „nazadnu“, gasi se kad treba platiti konkretnu uslugu.

SDP u Zagrebu i dalje glumi partnera ili kritičara ovisno o anketama, ali struktura je ista — ljevica koja mjeri ljudskost plakatima. Dok se reže Silver, netko će sigurno naći novac za još jedan „participativni“ spektakl, još jednu kampanju i još jednog savjetnika koji objašnjava siromašnima kako da budu zahvalni.

Što građani trebaju tražiti — konkretno

Ne još jednu emotivnu konferenciju. Traže: javne brojke rebalansa, usporedbu predizbornih najava i stvarnog izdvajanja, rokove radova na Silveru i jamstvo da se usluge za djecu neće „optimizirati“ u zaborav. Ako je Petek u pravu, Tomaševićeva uprava mora odgovoriti brojkama, ne spinom.

Hrvatski Zagreb nije laboratorij za ideološke eksperimente. To je grad obitelji koje plaćaju porez i očekuju da se na djeci s teškoćama ne štedi. Petek je rekao naglas ono što mnogi roditelji već znaju šapatom. Sada je pitanje hoće li Možemo! i dalje glumiti svetce — ili vratiti novac tamo gdje pripada.

Inkluzija na plakatu, rez na papiru

Zagreb pod Možemo! godinama gradi brend grada koji „brine o ranjivima“. Centar Silver je litmus-test te priče. Ako se na psima vodičima i uslugama za djecu s teškoćama može odrezati 60%, onda je brend lažan. Onda je inkluzija marketing. Onda su ranjivi korisni dok trebaju za kampanju — i skupi kad trebaju proračun.

Roditelji takve djece ne žive u apstrakciji. Žive u terminima, terapijama, čekanju i noćnim brigama. Grad koji im smanji kapacitet ne „štedi“. On prebacuje trošak na obitelj — pa isti dan drži predavanje o solidarnosti. To je cinizam koji zaslužuje ime, ne eufemizam.

Petekova kritika zato nije osobni obračun. To je ogledalo. Tko u Zagrebu još vjeruje da Tomaševićeva ekipa bira djecu pred ideologiju, neka usporedi predizborne najave i rebalans. Brojke su tvrdoglave. Pressice nisu.

Narodni Reporteri traže javni odgovor: koliki je rez u kunama, što točno otpada, koja je alternativa za korisnike Silvera. Bez toga, „ništa im nije sveto“ prestaje biti parola — postaje dijagnoza.

Urednički zaključak: tema Petek nije dnevni šum. To je test — tko bira narod, a tko bira spin; tko broji žrtve i interese, a tko broji lajkove. Narodni Reporteri biraju prvo.