Šarić: Tomašević ušao s trećinom glasova manje, a Zagreb i dalje gulji obitelji

Tomislav Tomašević u drugi mandat nije ušao na valu oduševljenja. Ušao je na padu. Magistar s Cambridgea 2021. imao je 199.629 glasova. 2025. ostalo ih je 130.995. Trećina birača manje, a proračun grada od tada dva, a sada tri milijarde eura. Komentator Šarić na Narod.hr postavlja pitanje koje Možemo! mrzi: zašto grad koji gubi povjerenje i dalje najdublje poseže u džepove obitelji?

Odgovor nije u „zelenoj tranziciji“. Odgovor je u prioritetima. Prvo što je nova vlast napravila, piše Šarić, jest zagorčati život majkama i roditeljima-odgojiteljima pod izlikom da su teret proračunu. Napad na obitelj došao je prije popravka Jakuševca, prije reda na cestama, prije jeftinijeg života.

Glasova manje, nameta više

Brojke su politički sadržaj. Kad gradonačelnik izgubi trećinu glasova, a i dalje maksimalno cijedi porez na dohodak i nekretnine, to nije mandat za moralne lekcije. To je mandat manjine nad većinom. Šarić podsjeća da oko 80 posto Zagrepčana ne glasa za Tomaševića, a svejedno im on određuje što će voziti, kako će odgajati djecu i koliko će platiti „možemovsku kulturu“.

U isto vrijeme raste gradska birokracija i plaće službenicima. Udrugama su se davanja, tvrdi, povećala za sto i više posto u jednom mandatu. Novac ne pada s neba. Novac se vadi iz plaća ljudi koji rade, rađaju i ostaju u Zagrebu unatoč kaosu radova i smeća.

Jakuševec, Savica, šutnja

Možemo! voli vikati da „HDZ krade“. Manje voli odgovarati za ilegalna odlagališta, pomor ribe i toni otpada uz vodocrpilišta od kojih pije sto i pedeset tisuća Zagrepčana. Dok je na Trgu bilo zgodno hodati za Liku, kod kuće je ostao Jakuševec i gudronske jame. Dvostruki standard nije greška komunikacije. To je metoda: krivnja vani, račun unutra.

Šarić pita gdje su prosvjedi protiv najvišeg poreza na dohodak i najvećeg nameta na nekretnine. Gdje je bijes zbog toga što ljevica „guli“ legalno, dok istovremeno financira svoje kulturne i ideološke krugove? Pitanje je neugodno jer razbija mit o moralnoj superiornosti.

Obitelj kao neprijatelj proračuna

Najotrovniji dio politike nije brojka na računu. Najotrovniji je stav da je majka koja ostaje s djecom problem, a udruga koja „čuva antifašističke vrijednosti“ investicija. Kad grad od tri milijarde eura roditelja-odgojitelja zove teretom, poruka je jasna: rađanje se ne isplati u modelu koji živi od uvoza ideologije i izvoza mladih.

Desnica, piše Šarić, neće pobijediti samo retorikom o Trnjanskim kresovima. Pobijedit će kad izvadi ruku iz džepova građana i stavi obitelj i djecu ispred birokracije. To nije „desni populizam“. To je elementarna matematika preživljavanja grada.

Što Zagreb treba čuti

Zagreb ne treba još jednu lekciju o tome kako živjeti. Zagreb treba niže namete, brži red u prometu, čistoću bez izgovora i prestanka rata protiv roditelja. Tomaševićeva padajuća baza glasova već je rekla svoje. Sad treba reći i kućni proračun: dovoljno je.

Narodni Reporteri stoje uz obitelji koje plaćaju račun manjinske gradske vlasti. Možemo! može gubiti birače i zadržati poreze. Ne može zauvijek zadržati priču da je to „za opće dobro“. Opće dobro počinje kad djeca nisu stavka štednje, a udruge nisu stavka rasta.