NENO NINČEVIĆ: BEOGRAD MORA PREDATI DOSJEE UDBA-E I LOKACIJE NESTALIH

Neno Ninčević nije došao na podkast da časti diplomatski protokol. U prvoj epizodi Direktnova showa Bez zadrške, uz Hanu Krnić Živković, tekstopisac je rekao ono što obitelji nestalih godinama čekaju da čuju naglas: Beograd mora predati dosjee UDBA-e i lokacije naših mrtvih.

Nema uvijanja. Nema „jednog dana“. Ima zahtjev. Ima imena. Ima cijenu mira.

Pjesma Nestali nije lijevo ni desno

Ninčević je otvoreno govorio o pjesmi Nestali, koja je brzo odjeknula. Kaže da u njoj ne vidi političku poruku, nego ljudsku potrebu. Žrtva kao žrtva. Dostojanstven pokop. Ime. Križ. Mjesto počivališta.

„Ta pjesma nije ni lijevo ni desno, kao što nisam ni ja. Ona se bavi isključivo žrtvama“, poručio je. Ne ulazi u duboku povijest, uzroke i posljedice. To, kaže, pripada povjesničarima. Njega zanima samo čovjek koji je nestao bez suda i bez groba.

Dodao je da nije privilegija umrijeti s imenom i križem. Svi koji su izgubili život bez suda moraju se vratiti u Hrvatsku i biti dostojanstveno pokopani. To nije slogan. To je obveza države prema mrtvima i prema onima koji ih još čekaju.

Sto dvadeset dana tišine

Rad na pjesmi ga je psihički iscrpio. Ušao je, kaže, u tišinu u kojoj desetljećima žive obitelji nestalih. Pokušao je odsvirati zvuk te tišine. Skoro 120 dana. Dva puta je obrisao gotovu, izmiksanu pjesmu. Dobio je na recept lijek da uopće zaspi.

Posebno ga je pogodila pomisao na majke i djecu koji svaki put kad se objavi pronalazak posmrtnih ostataka na trenutak pomisle: je li to naš? Ta tišina nije metafora. To je svakodnevica.

U pjesmu je uložio i dio novca od autorskih prava. Nije je radio za hit-listu. Radio ju je da se čuje ono što se godinama gura pod tepih.

Milimetar domovine nikad

O odnosima Hrvatske i Srbije Ninčević je bio jasan. Zaziva mir. Poštovanje. Sve vjere i sve nacije. Ali crvena linija stoji: milimetar domovine nikad i nikome, ni po cijenu života.

„Ja ne znam što je tu nejasno. Sve je jasno“, rekao je. O političkim promjenama u Srbiji ne želi unaprijed suditi. Ako za par mjeseci Hrvatska i dalje bude država neprijatelj, kaže, neće napraviti ništa agresivno. I dalje zaziva mir. Ali mir bez istine nije mir. Mir bez kostiju nije mir.

Civilizacijski potez Beograda

Tu dolazi ključna rečenica večeri. „U Beogradu postoje dosjei. Nema nikakva razloga da nam se ne predaju dosjei UDBA-e. Nema nikakva razloga da nam se ne otkriju lokacije naših mrtvih i naših nestalih. To je jedan kulturan, civilizacijski potez i ja garantiram da će nakon toga odnosi biti fenomenalni.“

Želi znati tko je Hrvatskoj i njegovoj obitelji prije 40 ili 50 godina, kako je rekao, zabio nož u leđa. Jednako tako želi znati gdje su nestali. Molba je jednostavna: riješite to.

Pohvalio je odnos hrvatske Vlade prema susjedima. Na tom polju nema posebnih zamjerki. Ali kaže da je sada prilika za konkretne poteze, ne za još jednu rundu fraza.

Thompson, Oliver i glazba iz srca

U istom razgovoru govorio je i o dugogodišnjem prijateljstvu s Markom Perkovićem Thompsonom. Posebno je ponosan na pjesme „Neću izdat' ja Boga nikada“ i „Geni kameni“. Hipodrom ga je iznenadio. Očekivao je možda 25 ili 30 tisuća. Došlo je više od pola milijuna. „To su ljudi koji su došli zapjevati i biti zajedno. Ne možemo tražiti problem tamo gdje ga nema.“

O Oliveru Dragojeviću je govorio emotivno. Svađali su se zbog „Žutog lišća“, pa se izmirili dan prije dijagnoze. Fali mu Oliver kao čovjek i pojava. Glazbe mu ne fali jer ju je ostavio dovoljno.

O umjetnoj inteligenciji je kratak: glazbu nemojte raditi preko AI-ja. Propali ste. Budućnost su ljudi s instrumentom u ruci, koji pjevaju i pišu iz srca.

Poruka epizode stoji i bez studijskih anegdota. Nestali nisu tema za sezonu. Dosjei nisu relikvija. Beograd zna gdje su arhivi. Hrvatska zna što traži. Ninčević je to rekao bez zadrške. Sada je na državama da pokažu jesu li civilizacija ili samo riječi.