Bakićev AI broj na Trgu: oko 19 tisuća – a ljevica i mediji već znaju kako umanjiti narod

Matematičar i poduzetnik Nenad Bakić objavio je procjenu broja prosvjednika na hodu za Liku uz pomoć novog AI modela Astra. Najpošteniji zaključak, kaže, jest oko 15.000 ljudi na analiziranoj fotografiji i oko 19.000 na cijelom Trgu. Dok jedni broje, drugi – osobito lijevi medijski i politički krugovi – već traže kut pod kojim će narod izgledati manji, manje važan ili „pogrešno politički“.

Bakić je krenuo od konkretne metodologije, ne od ideološke želje. Na jednoj fotografiji raspon procjene stavlja na 12.500 do 16.500, središnje oko 14.500. Za cijeli trg, uz istu prosječnu gustoću, dolazi do oko 19.000, s razumnim rasponom 17.000–21.000. To nije „osjećaj s terena“ ni stranački bot – to je pokušaj kvantificiranja onoga što je kamera zabilježila.

Metodologija protiv spinovanja

Ključna pretpostavka: fotografija prikazuje približno tri četvrtine uporabive površine Trga, a prosječna gustoća iznosi oko 1,6 ljudi po četvornom metru. U središtu je gušće, oko Manduševca, stupova, pozornice i prolaza ima praznina. Zato Bakić odbija maksimalističke računice od 3–4 osobe po metru na cijeloj površini. To je upravo ono što razlikuje ozbiljnu procjenu od propagandaškog „bilo nas je milijun“ ili, s druge strane, zlonamjernog „bilo ih je tek šaka“.

U javnom prostoru Hrvatske brojke gotovo nikad nisu neutralne. Kad ljevica organizira skup, mediji često pišu „deseci tisuća“ već u naslovu. Kad narod izađe s hrvatskim zastavama zbog Like, zemlje i vode, isti aparat odjednom postaje hiperoprežan, sumnjičav, sklon „kontekstu“ i „upozorenjima“. AI ovdje nije čarobni štapić – ali jest neugodan svjedok za one koji vole birati brojke prema potrebi.

Medijski dvostruki kriterij i lijevo umanjivanje

Možemo! i SDP te njima skloni komentatori imaju dugogodišnji obrazac: narodni skupovi koji ne nose njihov pečat moraju se relativizirati. Ili je „premalo ljudi“, ili su „pogrešni ljudi“, ili je „opasna atmosfera“, ili „nije to baš o tome“. Bakićeva procjena oko 19.000 na Trgu – uz činjenicu da su kolone ostajale i izvan kadra – ruši priču o „malom odazivu“. Čak i ako netko spori gornju granicu, donja granica i dalje govori o ozbiljnoj mobilizaciji.

Upravo zato je ljevici neugodno. Jer 19.000 ljudi na središnjem trgu, plus oni u prilazima, nije „ništa“. To je dokaz da tema otpada, Like i crnih točaka nije vlasništvo zelenih NGO-a ni zagrebačkih ideoloških salona. To je tema naroda. A kad narod preuzme temu, Možemo! gubi monopol na „građanski aktivizam“, a SDP gubi moralni megafon kojim godinama mjeri tko smije biti „građanin“.

Što brojka znači – i što ne znači

Brojka od oko 19.000 nije svetac i nije konačna istina sudskog vještačenja. To je informirana procjena. Ali u zemlji u kojoj se političke bitke vode i kamerama i naslovima, takva procjena ima težinu. Organizatori su govorili o očekivanjima oko 30.000 i o dojmovima iznad očekivanja; Bakić daje konzervativniji, geometrijski utemeljen okvir za trg. Obje priče mogu biti kompatibilne ako se uračunaju prilazi, Praška, Zrinjevac i protok ljudi kroz sate.

Važnije od milimetarske preciznosti jest politička poruka: Hrvati su došli. Došli su zbog Like. Došli su zbog Hrvatske. I došli su u broju koji se ne briše pod tepih. Tko god sada krene s tezom da „nije bilo naroda“, ne polemizira s AI-jem – polemizira s očima tisuća ljudi na snimkama. To je razlika između mjerenja i mržnje prema vlastitom narodu kad ne glasa kako saloni žele.

Zašto ljevica mrzi mjerljivost

Ideološki kartel voli fluidne kategorije: „osjećaj“, „poruka“, „vrijednosti“. Mrzi mjerljivost kad mu ne ide u korist. Bakićev pristup – gustoća, površina, raspon – neugodan je upravo zato što smanjuje prostor za proizvoljnost. Možemo! može i dalje tvrditi da je Zagreb „progresivna prijestolnica“, ali ne može tvrditi da narod nije ustao kad kamera i matematika kažu drukčije. SDP može moralizirati o „odgovornosti“, ali ne može narodni bijes pretvoriti u fusnotu.

Narodni Reporteri inzistiraju na javnoj transparentnosti brojki. Neka službe objave svoje procjene, neka mediji objave metodologiju, neka Možemo! i SDP – ako žele – iznesu svoje brojke s jednakom strogošću. Dok to ne učine, Bakićev raspon ostaje neugodan orijentir: narod je bio tu, u tisućama, s hrvatskim zastavama, zbog Like i zbog Hrvatske. Spin koji to briše nije novinarstvo – to je politička higijena loše savjesti. Ne trebaju nam napuhani mitovi. Treba nam istina dovoljno tvrda da preživi spin.

Izvor: narod.hr