Bakić o Švedskoj: useljenički glasovi odlučili tijesan rezultat. Brojke ne lažu

Švedski izbori nisu samo priča o Andersson i Tidö bloku. Matematičar i poduzetnik Nenad Bakić na Facebooku je rastavio brojke koje europski mediji radije guraju pod tepih: useljenička demografija može odlučiti tko vlada.

Blok lijevog centra, predvođen socijaldemokratima Magdalene Andersson, zauzeo je 176 mandata. Desni Tidö blok: 173. Razlika je manja od 30.000 glasova. U tako tijesnom ishodu svaki strukturirani blok glasova postaje poluga. Bakić tvrdi da je ta poluga upravo glasački obrazac birača migrantskog, posebno ne-europskog podrijetla.

To nije „mržnja prema strancima“. To je pitanje može li demokratski sustav ostati smjenjiv ako se biračko tijelo godinama oblikuje politikom koja uvozi nove državljane brže nego što društvo asimilira zajednički interes.

Što kažu exit poll i četvrti

Oko 17 posto birača s pravom glasa za Riksdag rođeno je izvan Švedske, otprilike svaki šesti. Za parlament mogu glasati samo švedski državljani. To nije „ilegalni glas“. To je državljanstvo koje je politički sustav godinama dijelio uz masovno useljavanje.

Prema SVT-ovu exit pollu VALU, birači ne-europskog podrijetla glasali su čak 70 posto za opozicijski blok S+V+MP+C, a samo 27 posto za desni Tidö. U migrantskim četvrtima razlike su još oštrije: Rosengård centar 97,6 posto za opoziciju, Rinkeby C 93,9 posto, Rinkebystråket 93,2 posto. Reuters za Rinkeby u cjelini navodi oko 94 posto za lijevi/opozicijski blok.

Kad jedna demografska zona glasa 90 posto u istom smjeru, to više nije „raznolikost mišljenja“. To je blok. Politika koja taj blok stvara, a onda se čudi tijesnom porazu konzervativaca, glumi iznenađenje.

Računica koja boli Bruxelles

Jedna neslužbena računica na temelju istog VALU-a procjenjuje da bi bez glasova birača ne-europskog podrijetla rezultat bio obrnut: 181 mandat za Tidö prema 168 za opoziciju. To nije službena brojka izborne komisije. Ali pokazuje veličinu učinka. Bakić zaključuje: uz ovako tijesan nacionalni rezultat, teško je izbjeći zaključak da su ti glasovi vrlo vjerojatno odlučili tko je završio ispred.

To nije „teorija zamjene“ iz tabloida. To je aritmetika. Kad jedna demografska skupina glasuje 70 do 95 posto u istom smjeru, a nacionalni ishod visi o nekoliko desetaka tisuća glasova, demografija postaje sudbina mandata. Tko zabranjuje tu rečenicu, zabranjuje analizu.

Trend koji se neće sam zaustaviti

Bakić ide korak dalje. Na idućim izborima dio starijih etničkih Šveđana umire, a mlađe generacije imaju veći udio useljenika. „To znači da će ovaj utjecaj biti sve veći,“ piše. Ako se nastavi isti obrazac glasanja, vlast lijevog bloka postaje sve čvršća. Smjenjivost vlasti, kaže, bit je demokracije. Kad demografski injektirani elektorat sustavno blokira smjenu, demokracija postaje formalnost.

Povlači paralelu s američkim demokratima i strategijom naseljavanja swing states te davanja prava glasa. Poanta nije u stranačkoj floskuli. Poanta je: tko kontrolira tempo državljanstva i migracija, dugoročno kontrolira biralište. Europa to već živi. Švedska je samo jasnije izračunata.

Poruka za Hrvatsku

Hrvatska još nije Švedska. Ali Hrvatska gleda iste EU recepte: kvote, „integraciju“ bez asimilacije, moralnu ucjenu svakoga tko pita tko glasa i kako. Švedska je laboratorij. Brojke iz Rinkebyja i Rosengårda nisu folklor. One su upozorenje.

Tko danas zabranjuje razgovor o demografiji glasača, sutra će se čuditi zašto konzervativni program više ne može pobijediti ni kad ima većinu „starih“ birača. Bakić je samo napravio ono što bi novinari trebali: stavio brojke na stol. Ostalo je politička volja da se one ne zataškaju. Narodni Reporteri ih neće zataškati.