Feministkinje napale Mariju Šošić jer spašava bebe. Hrabre sestre? One vode žene na pobačaj

Ženska mreža Hrvatske i Centar za građansku hrabrost, poznat po projektu „hrabrih sestara“, digli su buku jer je Splitsko-dalmatinska županija nagradila Mariju Šošić. Njezin grijeh? Godinama spašava bebe, pomaže trudnicama i brine o obiteljima. U ideološkom rječniku radikalnog feminizma to se zove „napad na pravo izbora“. U stvarnom jeziku zove se kultura života. Hrvatska mora znati razliku.

Što su feministkinje zapravo rekle

Kako prenosi narod.hr u tekstu Luke Šarića od 15. rujna, udruge tvrde da javna institucija, kad nagrađuje predstavnicu pokreta koji se protivi pobačaju kao apsolutnom pravu, daje „institucionalnu težinu“ svjetonazoru u kojem žena „ne bi trebala imati pravo odlučivati o vlastitom tijelu“. Pozvale su i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova da se očituje. Drugim riječima: traže ideološku policiju protiv žene koja pomaže majkama da zadrže dijete.

Udruga U ime obitelji odgovorila je jasno. Riječ je o neprihvatljivom pokušaju diskriminacije osobe koja objektivno doprinosi općem dobru. Šošić više od 12 godina pomaže trudnicama kroz Hrvatsku za život, a šest godina vodi Centar za život u Splitu, u Varošu, u sklopu samostana Služavki Malog Isusa. Vrata su otvorena svima, bez obzira na svjetonazor, naciju ili vjeru. To nije mržnja. To je rad.

Sto obitelji, stotine spašenih. Nasuprot tisućama pratnji na pobačaj

Centar plaća stanarine, režije, hranu, pelene, pomaže oko posla i vrtića. Trenutačno skrbi za više od sto obitelji. Spašeni su životi stotina nerođene djece. To su brojke. „Hrabre sestre“ se, naprotiv, hvale time što prate žene na pobačaj. Narod.hr postavlja pitanje koje boli: koliko su nerođenih života one spasile? Koliko su ih otpratile u smrt? Hrabrost nije eufemizam za usmjerenje na pobačaj.

Ženska mreža nije nevina mreža „prava žena“. Povezana je s krugom koji gravitira Možemo! i ekstremnom feminizmu: od Autonomne ženske kuće Neve Tölle, koja napada molitelje, do Centra za ženske studije u čijem su osnivanju sudjelovale figure iz Možemo orbite i Documente. Kad takav blok napadne Mariju Šošić, nije riječ o zdravstvu. Riječ je o vlasti nad moralom i javnim novcem.

Nagrada je već pala. Ideologija je izgubila glasovanje

Skupština je nagradu potvrdila, uz walkout dijela oporbe. To smo već zabilježili. Danas je bitan drugi sloj: pokušaj da se kultura života izbaci iz javnog prostora pritiskom udruga. Hrvatska to ne smije progutati. Država koja nagrađuje one koji spašavaju djecu nije „ekstremna“. Ekstremno je slaviti industriju pobačaja kao vrhunac hrabrosti i tražiti da institucije šute pred tim.

SDP i Možemo! redovito se pozicioniraju uz „izbor“ kao apsolut. Rijetko stanu uz trudnicu kojoj treba stanarina, a ne ideološka pratnja do ordinacije. Marija Šošić radi ono što bi socijalna država trebala raditi: biti uz majku kad je najteže. Zato ju napadaju. Zato ju mi branimo.

Kultura života nije zločin

Narodni Reporteri stoje uz Mariju Šošić, uz majke koje nisu same i uz svaku bebu koju je netko odlučio ne ubiti. Feministički kartel može vikati. Brojke spašenih života vrište glasnije. Hrvatska treba više centara za život, a manje projekata koji se hvale brojem pratnji na pobačaj. To je urednička linija. To je i moralna linija.

Tko financira buku

Hrvatski građanin ima pravo pitati tko plaća kampanje koje napadaju žene koje spašavaju bebe. Mreže udruga ne žive od zraka. Žive od projekata, grantova i političke zaštite. Kad isti krug koji gravitira Možemo! napadne Centar za život, nije riječ o spontanosti. Riječ je o sukobu svjetonazora u kojem jedna strana nudi pelene i stanarinu, a druga ideološku pratnju do pobačaja.

Biramo stranu majke i djeteta. Biramo Mariju Šošić. I biramo Hrvatsku u kojoj kultura života nije sramota, nego ponos.