Ženska mreža napada Mariju Šošić zbog nagrade. Krivnja: spašeni životi, ne „pravo“ na pobačaj

U Hrvatskoj još postoji zločin koji radikalni feminizam ne prašta. Zločin se zove: spašen život. Ženska mreža Hrvatske i Centar za građansku hrabrost („hrabre sestre“) digli su buku jer Splitsko-dalmatinska županija želi nagraditi Mariju Šošić, ženu čiji Centar za život skrbi za više od sto obitelji i čija je mreža molitve i pomoći već spasila stotine nerođene djece. Ne napadaju je zbog korupcije. Napadaju je zbog beba.

Tko napada

Ženska mreža nije „neutralni glas žena“. To je krov radikalnih udruga povezanih s ideologijom Možemo i ekstremnim feminizmom: od Autonomne ženske kuće koja traži uklanjanje klečavaca i kazne za molitelje pred bolnicama, do Centra za ženske studije u čijem su osnivanju sudjelovale figure bliske ljevici i Možemo. „Hrabre sestre“ prate žene na pobačaj i to zovu pomoći. Istodobno vode antikatoličku liniju: protiv vjeronauka, za ispis iz Crkve, protiv priziva savjesti liječnika. Klasna borba i antifašizam u opisu. Djetešce u maternici: problem.

Kad takva mreža diže moralni prst na ženu koja nudi krov, hranu i dostojanstvo trudnici u krizi, više nije riječ o „pravima“. Riječ je o monopolu nad značenjem riječi žena. Po njihovu rječniku žena je slobodna samo ako bira smrt. Ako bira život uz pomoć, sumnjiva je.

Što im smeta u obrazloženju

U proglasu tvrde da nagrada Šošić daje „institucionalnu težinu“ svjetonazoru prema kojem žena ne bi smjela odlučivati o vlastitom tijelu. Traže očitovanje pravobraniteljice. Prevodimo s novogovora: smeta im da javna institucija pohvali kulturu života. Smeta im da država ili županija smije reći da je pomoć majci i djetetu javno dobro. Smeta im molitva pred bolnicom više nego statistika nestajanja Hrvata.

Poziv pravobraniteljici tipičan je manevar. Kad izgubiš javni argument, zoveš birokraciju da uguši simbol. Nagrada nije zakon o zabrani. Nagrada je gest. Gest da Hrvatska još smije počastiti ženu koja spašava, a ne samo lobije koji abortus pakiraju kao građansku svetu sakramentalnost.

Demografija nije folklor

Hrvatska gubi narod. Istodobno ljevica u Rijeci na „Hodu za slobodu“ nosi poruke koje slave abortus kao identitet. Istodobno u Zagrebu Možemo upravlja kaznama i najavama. Istodobno mreža udruga napada ženu koja trudnicama nudi krov, hranu i dostojanstvo. To nije spor o „izboru“. To je spor o tome smije li Hrvatska još javno voljeti život. Narodni Reporteri odgovaramo: smije. Mora.

Svaka spašena beba nije „ideologija“. To je ime, osobni dokument, budući porezni obveznik i netko tko će možda jednog dana braniti ovu zemlju. Tko to omalovažava zarad ideološkog brenda, radi protiv naroda iako viče o pravima.

Pravo ime sukoba

Šošić nije napala ničije tijelo. Nudila je alternativu. Feministkinje ne žele alternativu. Žele monopol. Kad županija nagradi alternativu, monopol puca. Zato vika. Zato poziv pravobraniteljici. Zato moralna ucjena. Domovina koja se srami žene što spašava djecu nije napredna. Domovina je bolesna.

Protiviti se nagradi Šošić znači reći da javna čast pripada samo onima koji stoje na strani industrije prekida. To je totalitarizam u mekim rukavicama. Hrvatska ga ne mora trpjeti.

U zemlji koja se demografski topi, napad na Šošić nije kulturni detalj. To je politički program. Program kaže: javna čast pripada samo onima koji stoje uz industriju prekida. Program kaže: molitva je nasilje, a pobačaj je svetkovina. Narodni Reporteri taj program odbijamo. Neka županija nagradi ženu života. Neka mreža piše pravobraniteljici. Povijest će pamtiti tko je štitio bebe, a tko je štitio ideologiju.

Zaključak

Neka nagrada ode Šošić. Neka mreža viče. Narod vidi tko skrbi za obitelji, a tko skrbi za ideologiju. Kultura života nije napad na žene. Napad na Šošić napad je na Hrvatsku koja još želi imati djecu. Narodni Reporteri stojimo uz život. Bez isprike.