Nagrada Mariji Šošić za kulturu života: oporba napustila sjednicu

Na 11. sjednici Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije odlučivalo se o županijskim nagradama povodom Dana županije. Među nagrađenima našla se i Marija Šošić, dugogodišnja voditeljica inicijative 40 dana za život i Centra za život Split. Žena koja je stotinama majki i djece pružila konkretnu pomoć, a ne samo parole. Reakcija ljevice bila je očekivana: protest, zahtjev za skidanjem s dnevnog reda, napuštanje sjednice.

Poruka je posve jasna: kultura života smeta onima kojima je pobačaj svetinja. Kad županija nagradi spašavanje života, oporba ustaje i odlazi.

Tko je Marija Šošić i zašto nagrada

Šošić nije teoretičarka s Twittera. Vodi rad koji uključuje podršku trudnicama, ostavljenim ženama i obiteljima u krizi. Rezultati su mjerljivi: spaseni životi, praktična pomoć, prisutnost na terenu. Komisija ju je predložila zbog društvenog i humanitarnog djelovanja s opipljivim učinkom. U istoj rundi nagrada bili su i drugi kandidati, od sporta i medicine do udruga. Njezina kandidatura nije bila tajni puč. Bila je javni prijedlog.

Udruga U ime obitelji stala je u njezinu obranu i osudila pritiske na vijećnike. To je važno: pritisak nije došao iz „građanskog dijaloga“, nego iz aktivističkog ultimatuma da se humanitarni rad diskvalificira ako je povezan s pravom na život.

Feministički ultimatum i Ivošević

Ženska mreža Hrvatske i Centar za građansku hrabrost prosvjedovali su jer Šošić „negira pravo žene na izbor“. Prijevod: smeta im osoba koja ženama nudi alternativu pobačaju. Bojan Ivošević, nezavisni vijećnik s liste Centra i bivši zamjenik Ivice Puljka, na početku sjednice zatražio je uklanjanje točke o njezinoj kandidaturi. Nije sporio doprinos zajednici, ali je govorio o „sekularnim temeljima“ Republike Hrvatske.

Što spašavanje života ima sa sekularizmom, nije objasnio. Sekularizam u toj upotrebi postaje palica: sve što miriše na kršćanski moral treba izbaciti iz javnog priznanja, čak i kad radi posao koji država često ne stigne. Ivošević je zatim držao govor o autonomiji žene, reproduktivnoj slobodi i „razgraničenju osobnog morala od zakona“. Klasični rječnik abortusnog lobija. Problem nije u tome što ima stav. Problem je u tome što želi kazniti županiju jer je nagradila ženu koja pomaže majkama da zadrže dijete.

Oporba napušta, poruka ostaje

Oporba je napustila sjednicu. Drama umjesto argumenta. Umjesto da objasne zašto je spašavanje stotina života politički neprihvatljivo, biraju exit. To je obrazac koji Hrvatska poznaje i s Možemo! i s dijelom SDP-ove scene: kulturna hegemonija ili ništa. Ako ne mogu nametnuti tabu, napuštaju prostor.

U splitsko-dalmatinskom kontekstu to ima posebnu težinu. Dalmacija je demografski ranjena. Svako dijete koje se rodi, svaka majka koja dobije potporu umjesto pritiska na pobačaj, dio je odgovora na prazna sela i starenje. Nagrađivanje takvog rada nije „klerikalni udar“. To je zdrava javna politika vrijednosti.

Kultura života protiv kulture odlaska

Ljevica voli govoriti o „pravima“. Manje voli govoriti o odgovornosti prema najranjivijima. Nerođeno dijete nema glas. Majka u krizi često nema mrežu. Šošić i njezine udruge grade tu mrežu. Kad županija to prizna, šalje signal da život nije privatna ideologija, nego javno dobro.

Zašto ova drama nije o „sekularizmu“

Sekularna država nije država koja kažnjava karitativni rad ukorijenjen u kršćanskoj antropologiji. Sekularna država ne financira ideologiju pobačaja kao jedinu dopuštenu moralnu poziciju. Kad Ivošević i feminističke mreže traže skidanje Šošić s dnevnog reda, ne brane ustav. Brane monopol nad javnim moralom.

Splitsko-dalmatinska županija ima pravo nagraditi ljude koji grade solidarnost oko života. Majke u krizi nisu politički plakat. One su stvarne. Djeca koja su rođena zahvaljujući potpori Centra za život nisu apstrakcija. Oporba koja zbog toga napušta sjednicu bira spektakl umjesto sučeljavanja s tim činjenicama.

Narodni Reporteri stoje uz kulturu života. Hod za život, 40 dana za život, centri za trudnice: to su infrastruktura nade, ne „napad na žene“. Napad je pokušaj da se takav rad izbaci iz javnog priznanja. Oporba koja napušta sjednicu zbog nagrade Mariji Šošić pokazala je svoje prioritete. Splitsko-dalmatinska većina pokazala je svoje. Razlika je jasna: jedni brane postupak, drugi brane život.

Nagrada Šošić nije kraj rasprave. Ona je mjerilo. Tko aplaudira spašenim životima, a tko ustaje i odlazi. Hrvatska treba više prvih.