HRVATSKA PO PLAĆAMA PRETEKLA DEVET EU ZEMALJA: BRUTO GODIŠNJE 26.900 EURA, JOŠ DALEKO OD SLOVENIJE I PROSJEKA

Hrvatska više nije na dnu europske ljestvice plaća. Prema podacima Eurostata, prosječna godišnja bruto plaća za zaposlenike na punom radnom vremenu u našoj zemlji lani je iznosila 26.900 eura. To je 9 posto više nego godinu ranije.

Tim rezultatom Hrvatska je pretekla čak devet članica EU: Portugal, Češku, Poljsku, Latviju, Slovačku, Rumunjsku, Mađarsku, Grčku i Bugarsku. Ali brojka odmah pokazuje i drugu stranu. Unijski prosjek je 41.500 eura. Mi smo još daleko od sredine tablice i još dalje od Slovenije.

Gdje smo na karti Europe

Prosječna godišnja bruto plaća u EU lani je bila 41.500 eura, što je 4,3 posto više nego predlani. Na vrhu su Luksemburg s 85.600, Danska s 73.500 i Irska s 64.400 eura. Na dnu Bugarska s 16.200, Grčka s 18.800 i Mađarska s 20.100.

Susjedi i veće ekonomije koje Hrvati najčešće uspoređuju stoje ovako. Austrija 60.700, Njemačka 56.400, Slovenija 37.600. Hrvatska 26.900. Razlika prema Ljubljani i dalje boli, a prema Beču još više.

Ipak, lista zemalja koje smo pretekli nije mala. Nismo više automatski ispod Poljske, Češke ili Portugala po ovom pokazatelju. To je pomak koji se godinama čekao.

Koliko zaostajemo, koliko smo ispred

Računica iz Eurostatovih brojki je surova. Austrijanci zarađuju oko 125 posto više od Hrvata. Prosjek EU veći je za oko 60 posto. Slovenci su ispred za oko 40 posto.

S druge strane, Hrvati imaju oko 57 posto veću prosječnu plaću od Bugara, najslabije plaćenih u Uniji. To je napredak koji se ne smije zanemariti, ali ni pretvoriti u slavodobitnicu. Od Zagreba do Graza i dalje je velik skok, a od Zagreba do Sofije više nije priča o istom dnu.

Devet zemalja koje smo pretekli nisu slučajne. Dio je srednje i istočne Europe, dio juga. Poruka je da Hrvatska više nije automatski pri dnu, ali da do sredine tablice treba još jedan ciklus rasta, ne samo jednu godinu s plusom od 9 posto.

Rast od 9 posto nije iluzija, ali ni strop

Godišnji rast od 9 posto u bruto plaći za puno radno vrijeme iznad je unijskog prosjeka rasta od 4,3 posto. To znači da se razlika prema EU prosjeku, barem u postocima, polako sužava. Ali apsolutni jaz ostaje velik: 26.900 naspram 41.500.

U praksi to znači da hrvatski radnik na punom radnom vremenu i dalje u prosjeku godišnje dobije znatno manje od Austrijanca, Nijemca ili Slovenca. I da odlazak u te zemlje zbog plaće i dalje ima matematiku. Brojke to ne skrivaju.

Rast od 9 posto ujedno postavlja pitanje održivosti. Koliko je došao od pritiska tržišta rada i nestašice radnika, a koliko od stvarnog rasta produktivnosti? Eurostat to ne odgovara. Odgovor će se vidjeti u idućim godinama, kad se usporede plaće, izvoz i ulaganja.

Što brojke ne govore same

Eurostat mjeri prosječnu godišnju bruto plaću za puno radno vrijeme. Ne mjeri troškove najma u Zagrebu, cijenu košarice ni koliko od plaće ode na rate. Ne govori ni koliko je rast došao od nedostatka radne snage, a koliko od produktivnosti.

Ali jedna stvar je jasna. Hrvatska je po ovom pokazatelju pretekla devet zemalja Unije i ostvarila snažan godišnji rast. I dalje je znatno ispod EU prosjeka. Put do Slovenije i do sredine Europe nije zatvoren, ali nije ni kratak.

Brojke su na stolu. 26.900 eura bruto godišnje. Devet zemalja iza nas. Austrija, Njemačka i Slovenija ispred. Tko god priča o hrvatskim plaćama, mora držati obje strane te rečenice. Bez uljepšavanja i bez panike.

Za mlade koji biraju ostati ili otići, ova tablica nije apstrakcija. Razlika prema Sloveniji od oko 40 posto i prema Austriji od oko 125 posto i dalje je jedan od najjačih argumenata za iseljavanje. Rast od 9 posto taj argument ne briše, ali ga slabi. Upravo zato je važno da se 26.900 eura ne proglasi uspjehom samim po sebi, nego polazištem za idući korak prema 30.000 i dalje prema sredini Europe.