Split: otac pokazao školsku užinu. Ovo je pitanje osnovnog dostojanstva

Otac učenika jedne splitske osnovne škole poslao je fotografiju školske užine: dvije kriške kruha, malo tunjevine i nekoliko zrna kukuruza, uz bananu. Poruka nije bila o jelovniku. Poruka je bila o dostojanstvu. Ovo nije pitanje luksuza. Ovo je pitanje osnovnog dostojanstva i odnosa prema djeci, napisao je.

Index.hr objavio je iskaz 19. rujna. Roditelj ne traži birokratski pravilnik. Traži da ljudi koji odlučuju o školstvu i prehrani vide što se djeci stvarno stavlja pred njih. U zemlji koja voli govoriti o demografiji i budućnosti, tanjur u školi govori glasnije od slogana.

Što je otac točno pokazao

Na fotografiji je skroman obrok. Roditelj kaže da mu je jasno kako iza toga stoje nutritivni kriteriji i ograničen novac. Spominje iznos oko 1,33 eura kao okvir financiranja, uz napomenu portala da taj broj prenose prema njegovoj tvrdnji, ne kao službeno potvrđeni aktualni iznos. Uz tost je bila banana. Nutritivno možda prolazi. Djeci, kaže, ne jestivo.

Poslao je i fotografiju užine od srijede za koju tvrdi da je bila još lošija, s Nuttellom namazanom na kruh. Ne traži hotel. Traži obrok koji dijete neće baciti iza zida. Razlika između ispunjenog normativa i hrane koju dijete stvarno pojede ovdje je cijela priča. Ako dijete odbije zalogaj, država nije nahranila dijete. Država je ispunila tablicu.

Osjećaj da se netko ruga s djecom

Najteža rečenica nije o kalorijama. Najteža je o poruzi. Ako je to prihvatljivo kao školska užina, pita se kakvu poruku šaljemo djeci o tome koliko vrijede. Roditelj se prisjeća prošle godine: zbog takvih obroka oko škole nastaju količine smeća, djeca bacaju hranu u grmlje jer im je nejestiva.

Nudi i jednostavan prijedlog. Bolje unaprijed reći da užine nema, nego glumiti obrok. Roditelji bi tada ponijeli hranu od kuće. Ovako, kaže, često završe bačeni i domaći i školski zalogaj. To nije kapric. To je logistika koja ne radi za dijete. Iskrenost prema roditelju jeftinija je od javne nabave koja proizvodi smeće.

Dostojanstvo nije hashtag

Školska prehrana u Hrvatskoj godinama lebdi između propisa, javne nabave i stvarnog tanjura. Propis može biti ispunjen, a dijete gladno ili gađeno. Kad roditelj kaže da ima osjećaj ruganja, institucije trebaju odgovoriti jelovnikom, nadzorom i cijenom koja drži kvalitetu, ne samo minimalni normativ.

Split nije iznimka ako je ovo praksa. Split je ogledalo. Grad koji živi od turizma i priča o kvaliteti života mora moći nahraniti svoje osnovnoškolce bez srama. Ako ne može, problem nije u roditelju koji je snimio tanjur. Problem je u sustavu koji taj tanjur smatra dovoljnim. Ista priča čuje se i u drugim županijama, samo rijetko dospije na naslovnicu.

Što treba uslijediti

Škola i osnivač trebaju javno reći tko je dobavljač, koji je dnevni normativ i kako se kontrolira kvaliteta. Roditelji trebaju uvid, ne floskulu. Grad i županija, tamo gdje sudjeluju u financiranju, trebaju znati da fotografija užine putuje brže od priopćenja.

Narodni Reporteri ne proglašavaju jedan obrok nacionalnom krizom. Bilježe signal: otac pokazuje tanjur i govori o dostojanstvu. To je jezik koji politika razumije tek kad postane viralni. Bolje ga razumjeti prije toga. Djeca nisu stavka u excelu. Djeca jedu što im se stavi. Ako država misli ozbiljno o natalitetu, neka počne od užine koja ne završi u grmlju. Dok tanjur izgleda kao ruganje, svaki govor o budućnosti zvuči šuplje.

Roditeljski savjeti i udruge trebaju tražiti javni jelovnik, kontrolne obilaske i pravo da se loš obrok odbije bez kazne za dijete. Ako nabava bira najjeftinijeg, a ne jestivog, rezultat je bačena hrana i sram. Split može biti prvi koji to ispravi, ili još jedan u nizu koji šuti dok fotografija kruži. Izbor je politički, ne kulinarski.

Dok netko u sustavu broji gram proteina, otac broji sram na tanjuru. Ta razlika objašnjava zašto fotografija užine udara jače od sto priopćenja. Hrvatska treba školsku prehranu koju dijete jede, ne samo onu koja prođe kontrolni listić.

Izvor: Index.hr (2836330), 19. rujna 2026.