Andrea (38) pala pred zaključanom Hitnom u Supetru. Brat: Da je netko bio unutra, sada bih pričao s njom

Tridesetosmogodišnja Andrea Barhanović, majka troje djece, već se osam dana bori za život u splitskom KBC-u. Pala je pred zaključanom ambulantom Hitne pomoći u Supetru. Njezin brat Dinko kaže rečenicu koju Hrvatska mora čuti do kraja: da je netko bio unutra, sada bih pričao s njom. To nije politički slogan. To je brat na betonu, majka na respiratoru i otok koji mora odgovoriti jesu li vrata Hitne u ponoć stvarna zaštita ili kulisa.

Noć s 5. na 6. rujna

Andrea se zbog srčanih tegoba nije osjećala dobro pa je oko ponoći otišla do Hitne u Supetru. Vrata su bila zaključana. Nazvala je brata. Dinko kaže da je sjurio u tri minute. Kroz prozor je vidio praznu ambulantu u polusvijetlu. Ispred je na hladnom betonu ležala sestra u nesvijesti. Lupao je po vratima, dozivao pomoć, zvao 112. Dvojica mladića i prijatelj Slaven Vujić pridružili su se oživljavanju po uputama dispečera.

Medicinski tehničar koji te noći nije bio u smjeni čuo je povike iz obližnje kuće i otvorio ambulantu. Dežurni tim stigao je s povratka s druge intervencije. Nakon nekoliko minuta pokazali su puls. Helikopter ju je odveo u KBC Split. Obitelj kaže da je sve trajalo duže od službenih „desetak minuta“. U takvim noćima svaka sekunda ima drugo ime: nada ili očaj.

Respirator, upala pluća, troje djece kod kuće

Andrea je na Jedinici intenzivnog liječenja. Uz srčane probleme dijagnosticirana joj je upala pluća. Priključena je na respirator. Kod kuće je čekaju troje djece: najmlađi sin ima šest mjeseci, srednji ide u peti razred, najstariji je krenuo u srednju školu. Obitelj ne traži privilegije. Traži da Hitna na otoku ne bude zaključana kad čovjeku stane srce.

Dinko se obratio gradonačelnici Supetra Ivani Marković, ravnatelju Zavoda za hitnu medicinu Leu Luetiću, Splitsko-dalmatinskoj županiji i saborskom Odboru za zdravstvo. Zahvalio je zastupnici Danici Baričević na brzoj reakciji. Naglašava da nije član nijedne stranke. Želi samo da se sutra pred istim vratima ne nađe netko drugi. To je glas građanina, ne stranački pamflet.

Što kaže Hitna

Ravnatelj Leo Luetić potvrdio je da je dežurni T1 tim u trenutku događaja bio na povratku s druge intervencije. Nakon dojave stigli su pod rotacijom za osam minuta, reanimirali pacijenticu i pozvali helikopter. U turističkoj sezoni u Supetru postoji i dodatni tim od 10 do 22 sata, koji financira Zavod zbog većeg broja intervencija. To je važan podatak. Ali ne briše sliku majke na betonu pred zaključanim vratima.

Obitelj i službena chronometrija ne moraju se slagati u svakoj minuti. Bitno je drugo. Cijeli Brač ima dva tima Hitne, od kojih jedan s liječnikom. U sezoni otok nabija turiste. Pitanje je javno i legitimno: je li kapacitet dovoljan za majku s troje djece u ponoć, kad su vrata zatvorena, a tim na drugom pozivu? Otok nije drugi razred Hrvatske.

Jadran kao blago i kao zamka

Hrvatska voli govoriti o Jadranu kao blagu. Blago bez hitne skrbi postaje zamka. Suverenistička država ne mjeri ljudski život kilometrima od Zagreba. Ako majka mora ležati na betonu dok se čeka tim s druge intervencije, onda je sustav dužan objasniti plan pojačanja, ne press-floskulu. Turistička sezona nije izgovor za tanji život otočana. Sezona je razlog za deblji kapacitet.

Narodni Reporteri stoje uz Andreinu obitelj i uz svakog otočanina koji traži elementarno: da Hitna bude dostupna kad život visi. Bez stranačkog folklora. Bez ideoloških predstava. Samo vrata koja se otvore na vrijeme i tim koji stiže prije nego što puls nestane. Andrea mora preživjeti. Sustav mora naučiti lekciju.

Što tražimo konkretno

Obitelj Barhanović ne traži spektakl. Traži dostupnu Hitnu na otoku koji ljeti nabija turiste, a zimi ostaje s tankim kapacitetom. Konkretno: pregled broja timova, jasna noćna pokrivenost, protokol kad je jedini liječnički tim na drugoj intervenciji, i javni odgovor županije. Andrea mora preživjeti. Sustav mora prestati glumiti da je beton pred zaključanim vratima „normalan rizik“.