Brač: majka troje pala pred zaključanom Hitnom. Brat ju našao na betonu

U noći između 5. i 6. rujna Andrea Barhanović, 38-godišnja majka troje djece, srušila se pred zaključanim vratima Hitne pomoći u Supetru. Unutra nije bilo nikoga. Brat Dinko našao ju je u nesvijesti na hladnom betonu. Mještani su uz upute 112 pokušavali oživljavati. T1 tim stigao je s intervencije iz Postira za oko osam minuta. Helikopter ju je odvezao u KBC Split. Desetak dana kasnije Andrea je još na intenzivnoj, na respiratoru, sa srčanim tegobama i upalom pluća.

Najmlađi sin ima šest mjeseci. Najstariji je krenuo u srednju školu, srednji u peti razred. Dok majka leži u Splitu, Brač ponovno pita isto pitanje: što ako Hitna nije tu kad treba? To nije apstraktna debata o organigramu. To je majka na betonu ispred zaključanih vrata.

„Da je netko bio unutra, sada bih pričao s njom“

Dinko Barhanović kaže da ga je sestra nazvala oko ponoći zbog srčanih tegoba. Za tri minute bio je kod Hitne. Kroz prozor je vidio praznu ambulantu. Ispred je ležala Andrea. Lupao je po vratima, dozivao. Naišla su dvojica mladića, pa prijatelj Slaven Vujić. Zvali su 112. Navodili su ih kako reanimirati. Medicinski tehničar koji te večeri nije bio na smjeni čuo je povike i došao otvoriti. Tek tada je sustav počeo disati.

Dinko ne napada liječnicu ni ekipu koja je intervenirala. Napada prazna vrata. „Cijeli Brač ima dva tima Hitne pomoći, od kojih je jedan s liječnikom. Kako se može dogoditi da mjesto koje broji na tisuće ljudi u turističkoj sezoni ima zatvorena vrata ambulante?“ pita. Poruka je jednostavna: ne traže privilegije. Traže osnovno pravo da pomoć postoji kad život visi o niti.

Luetić: dva tima, sezonski dodatni T1, noćni kolaps

Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije Leo Luetić potvrdio je da je dežurni T1 tim bio na intervenciji u Postirama. Po dojavici vratio se pod rotacijom i do Andreje stigao za osam minuta, započeo reanimaciju i pozvao helikopter. Na Braču, kaže, postoje dva ugovorena tima: T1 u Supetru i T2 u Gornjem Humcu. U sezoni je u Supetru radio i dodatni T1, financiran sa 75.000 eura. Problem je jasan: dvije intervencije mogu pasti istodobno. Te noći pale su.

Osmina minute zvuči kao statistički uspjeh na papiru. Na betonu u Supetru to je vječnost. Obitelj kaže da je sve trajalo dulje od službene minuteže. Važno je ovo: kad je ambulanta zaključana, prvi odgovor nisu liječnici nego susjedi s telefonom. To nije model hitne medicine za otok s tisućama stanovnika i desecima tisuća gostiju ljeti.

Otočani nisu građani drugog reda

Gradonačelnica Supetra Ivana Marković zatražila je operativni sastanak s kojeg se „ne ustaje“ dok se ne nađe način da se poboljša zdravstvena zaštita na Braču, Lastovu i ostalim otocima. Citira strah otočana: što ako se to dogodi mom djetetu, partneru, roditelju, a Hitne nema? Što ako gliser ne može? Kako do bolnice? Taj strah je legitiman. To je glas ljudi koji žive daleko od kopna, ne politički pamflet.

Saborska zastupnica Danica Baričević, prema obitelji, brzo je reagirala: razgovarala sa županom i ravnateljem Zavoda te ponudila pomoć. Takva reakcija treba biti standard, ne iznimka. Hitna na otocima mora biti organizirana tako da zaključana vrata ne budu scenarij. Županija organizira i oprema timove. Država jamči ustavnu kategoriju zdravstvene zaštite. Gradovi ne mogu sami „izmisliti“ Hitnu. Zato odgovornost mora ići prema gore, do operativnog rješenja, ne do novog priopćenja.

Ljudska drama, ne izgovor

Andrea je još na Jedinici intenzivnog liječenja. Srce, pluća, respirator. Deset dana borbe. Brat kaže da najgorem neprijatelju ne bi poželio osjećaj ležanja na betonu ispred Hitne. Traži da se slučaj ne zaboravi nakon nekoliko naslova. Traži sustav koji radi kad je čovjeku najteže.

Narodni Reporteri stoje uz otočane. Hrvatski otoci nisu dekor za turističke brošure. To su zajednice koje moraju imati Hitnu, helikopter kad treba, i vrata koja se otvaraju. Andrea Barhanović nije broj u izvješću. Ona je majka troje djece. Dok se bori u Splitu, Brač mora dobiti ono što je minimum civilizacije: hitnu medicinsku pomoć koja nije zaključana.

Izvori: Večernji list; Jutarnji list; Zavod za hitnu medicinu SDŽ; iskazi obitelji Barhanović.