Dekan Agronomskog: „Sušu netko mora platiti“ — uvoz nije prehrambena sigurnost

Dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu Aleksandar Mešić u Dnevniku HRT-a rekao je rečenicu koju političari rado zaobilaze: „Posljedice suše netko će morati platiti.“ Platit će ih proizvođači kroz nižu maržu — ili potrošači kroz višu cijenu. Treće nema. Dugoročno, kaže, možemo očekivati rast cijena hrane. Klimatske promjene rade selekciju među proizvođačima: tko nije tehnološki i znanjem spreman, gasi se. Tko je otporan — raste.

Narodni reporteri to čitaju kao suverenističku temu, ne kao „zeleni“ panel. Prehrambena sigurnost je temelj — uz vojnu, energetsku, demografsku. Hrvatska koja uvozi ono što može proizvoditi nije „otvorena“. Ona je ranjiva.

Uvoz kao zamka

Mešić: ako smo ovisni o uvozu iz regije u kojoj jedna sezona donese nepogodu, oni neće imati višak za izvoz — nama prijete nestašice. Ne treba ni rat. Dovoljna je loša godina drugdje. Isti tjedan pratimo naftu iznad 100 $, Hormuz, Perim, East-West. Lanac šoka nije samo energija. Lanac šoka je i brašno, meso, povrće.

„Ne možemo sve proizvoditi“, kaže dekan — ali ono što možemo, mora biti strateški cilj. To je jezik države, ne jezik supermarket-flajera.

Potpore koje čuvaju stagnaciju

Mešić tvrdi da je Hrvatska često koristila potpore za očuvanje postojećeg stanja — kompenzirajući nisku konkurentnost umjesto da je diže. Novac treba ići tamo gdje jedan euro može dati tri, ne tamo gdje se sirovina izvozi jeftino dok uvozimo gotovo. Navodnjavanje nije imperativ „neselektivnog povećanja površina“ — to je alat klimatske otpornosti, uz ograničen resurs vode.

Možemo!/SDP: ekologija bez njive

Možemo! i dio SDP-a vole klimatski moral kad mogu njime udarati po „korporacijama“ i „desnici“. Rjeđe vole reći da bez domaćeg proizvođača nema jeftine košarice, ni sela, ni djece na selu. Suverenistička politika traži: navodnjavanje gdje ima smisla, znanje, zadruge, zaštitu od špekulativnog uvoza, i kraj iluzije da će Bruxelles nahraniti Liku kad suša dođe.

Kritika politike poljoprivrede smije biti oštra. Napad na Plenkovića i HDZ kao stranku ovdje nije cilj — cilj je da se Mešićeva rečenica pretvori u budžet, ne u klip.

Od Ličana do košarice

Isti medijski dan donosi priče o proizvođačima sira, meda i krumpira kojima nestaje kupac. Suša, uvoz, cijena goriva, nestanak mladih — to je jedan lanac. Dekan kaže „netko će platiti“. Narod već plaća. Pitanje je hoće li država platiti pametnije: u otpornost, ne u vječnu kompenzaciju stagnacije.

Izvor: narod.hr / HRT Dnevnik (11.9.2026.). Poruka NR: hrana je sigurnost. Uvoz je opcija. Ovisnost je rizik.