MEDIJI BRIŠU PROSVJEDE: Istanbulska i COVID-potvrde nestale iz pamćenja — dok Liku slave kad odgovara ljevici

Uoči subotnjeg prosvjeda za Liku glavnostrujaški mediji u Hrvatskoj natječu se tko će glasnije najaviti „najmasovniji prosvjed u hrvatskoj povijesti”. Građanska inicijativa Gospić je naš dom pokušava zadržati fokus na sanaciji odlagališta opasnog otpada i odgovornosti institucija. Ljevica — posebno Možemo! i SDP — već vidi svoju priliku: proširiti fokus na borbu za vlast i rušenje aktualne Vlade. Ali dok se kamera okreće prema Lici, nameće se neugodno pitanje koje nitko u redakcijama ne želi postaviti.

Tko odlučuje koji će prosvjedi ostati zapamćeni kao važni i masovni, a koje se prešućuje i briše iz javnog sjećanja? Negdje su se u tim medijskim „podsjetnicima” izgubili masovni prosvjedi protiv Istanbulske konvencije iz 2018. i prosvjed protiv COVID-potvrda u studenome 2021. To nije slučajnost. To je urednička politika.

Istanbulska 2018.: rijeke ljudi koje su „čekale tramvaj”

Godinu 2018. obilježili su veliki prosvjedi protiv Istanbulske konvencije u Zagrebu i Splitu. Konvencija je javnosti predstavljena kao međunarodni instrument protiv nasilja nad ženama. Ubrzo se pokazalo da njezin stvarni paket uključuje i uvođenje rodne ideologije u pravni i obrazovni sustav — ono što suverenisti i konzervativni Hrvati nisu htjeli gutati bez pogovora.

U Zagrebu je 24. ožujka 2018. održan veliki prosvjed. Policija je iznosila brojke od 1.500, pa 5.000 sudionika. Suočena s fotografijama na kojima se vidi daleko više ljudi, dala je priopćenje da je 5.000 nazočilo prosvjedu, a ostali su „slučajni prolaznici” koji čekaju tramvaj ili kupuju cvijeće. Tisuće fotografija i snimaka pokazale su rijeke ljudi koji su poručivali: Stop Istanbulskoj, za suverenu Hrvatsku. Autobusi su pristizali iz cijele Lijepe naše.

Na splitskoj Rivi 12. travnja 2018. održan je još masovniji skup. Splitska policija procijenila je 15.000–19.000 ljudi. Organizatori, poučeni zagrebačkom manipulacijom, ironično su poručivali da neće davati brojke dok se premijer Plenković i savjetnik za PR ne dogovore koliko je ljudi bilo — pa da to jave ministru Božinoviću. Na društvenim mrežama pojavile su se montaže zagrebačkih tramvaja na splitskoj Rivi. Šala je bila bolna jer je bila točna: država i mediji umanjivali su narod.

Ratifikacija Istanbulske bila je ultimatum Plenkovićeva koalicijskog partnera HNS-a. Vlada nije uvažila ni zagrebački ni splitski prosvjed. Danas, osam godina kasnije, ti isti mediji koji su tada umanjivali brojke — sad ih brišu iz povijesti.

Studeni 2021.: 20.000 na Trgu, a „cenzura i kriva interpretacija”

U jeku COVID-potvrda i epidemioloških mjera danima su se održavali prosvjedi u Zagrebu, Splitu, Zadru, Šibeniku, Osijeku. Tražilo se ukidanje potvrda i zakon koji bi zabranio njihovo uvođenje na cijelom području Hrvatske. Potom je 20. studenoga 2021. na Trgu bana Jelačića održan veliki prosvjed. Čak i glavnostrujaški mediji, inače podupiratelji mjera, navodili su oko 20.000 ljudi.

Dr. sc. Igor Peternel tada je rekao da su se okupili ljudi svih uvjerenja — cijepljeni i necijepljeni — kojima je dosta nedosljednih mjera, nezakonitog ograničavanja sloboda, manipulacije, segregacije i ponižavanja. I dodao ključno: „Lijevo-globalistički mediji su taj događaj potpuno cenzurirali, umanjili i krivo interpretirali.” Prosvjed je bio i protiv dijela medija koji su stali uz sumanute mjere umjesto uz građane.

Ako je kriterij za uvrštavanje u povijest hrvatskih prosvjeda broj ljudi, politički utjecaj i društvena važnost — onda je teško objasniti zašto bi 2018. i 2021. bili manje vrijedni spomena od Like 2026. Osim ako kriterij nije broj, nego ideološka podobnost.

Dvostruki aršini: Lika da, suverenistički narod ne

Evo obrasca. Kad narod izlazi zbog teme koju Možemo! i SDP mogu jahati — ekološki skandal, „borba protiv korupcije”, „zelena tranzicija” — mediji pale sirene. Kad narod izlazi protiv rodne ideologije, protiv prisilnih zdravstvenih propusnica, protiv brisanja suvereniteta — tada su to „tramvajski putnici”, „marginalci”, „teorije zavjere”. Ili, još gore: tišina.

Medijskim prešućivanjem stvara se iskrivljena slika Hrvatske: kao da postoji samo jedan legitimni oblik prosvjeda — onaj koji odgovara lijevo-liberalnom establišmentu. Suverenistički, vjerski i konzervativni Hrvati smiju plaćati porez, smiju biti brojke u statistikama, ali ne smiju biti akteri povijesti. To nije novinarstvo. To je politički inženjering sjećanja.

Javnost ima pravo znati da su 2018. i 2021. zagrebačke i splitske ulice bile pune ljudi koji su se protivili odlukama vlasti — neovisno o tome tko je stajao iza organizacije. Brojke se mogu osporavati; činjenica masovnosti ne može se izbrisati. Pitanje nije samo tko je organizirao. Pitanje je zašto se dio medija ponaša kao da se to nije dogodilo.

Urednički kut: tko kontrolira sjećanje, kontrolira sutra

Narodni Reporteri neće sudjelovati u tom brisanju. Prosvjed za Liku treba podržati jer je otpad stvaran, zdravlje ugroženo, a institucije kasne. Ali nećemo dopustiti da Možemo! i SDP pretvore legitimni gnjev Ličana u monopol nad „građanskim aktivizmom”, dok se isti mediji prave da Istanbulska i COVID-prosvjedi nikad nisu postojali.

Hrvatska treba aktivno građanstvo — i desno, i suverenističko, i ono koje neće ćutati kad država i globalisti guraju ideologiju preko volje naroda. Ako mediji smiju birati koje tisuće ljudi „postoje”, onda demokracija postoji samo na papiru. Zato ovaj tekst postoji: da ostane zapisano. Da se ne zaboravi. I da se Lika ne iskoristi kao alibi za novo prešućivanje svih onih koji nisu „na pravoj strani”.

Izvor: narod.hr — „Zašto se prešućuju masovni prosvjedi protiv COVID-potvrda i Istanbulske konvencije”