IMALA JE SAMO ČETIRI GODINE: Mladenka Zadro i 33 hrvatska civila ubijena u Grabovici

U noći s 8. na 9. rujna 1993. pripadnici Armije Bosne i Hercegovine počinili su zločin nad hrvatskim civilima u Grabovici kod Jablanice. Među žrtvama bila je Mladenka Zadro, djevojčica koja nije dočekala ni četvrti rođendan. Za posmrtnim ostacima brojnih žrtava traga se i danas.

Imala je samo četiri godine. Zvala se Mladenka Zadro.

Nije nosila oružje. Nije mogla razumjeti rat, vojne operacije ni političke ciljeve odraslih ljudi. Bila je dijete koje je trebalo odrastati uz svoju obitelj, ići u školu, igrati se i jednoga dana izgraditi vlastiti život.

Umjesto toga, ubijena je u majčinu naručju.

Mladenka je bila najmlađa žrtva zločina počinjenog u Grabovici, hrvatskom selu smještenom između Jablanice i Mostara. Prema podacima Udruge hrvatskih stradalnika „Grabovica ’93.“, tijekom noći s 8. na 9. rujna 1993. ubijena su 33 hrvatska civila.

Među njima su bili djeca, žene i starci. Najmlađa žrtva bila je Mladenka, a najstariji ubijeni mještani imali su 87 godina.

Civili su vojnike primili u svoje kuće

Uoči zločina u Grabovicu su stigli pripadnici postrojbi Armije Republike Bosne i Hercegovine angažirani u vojnoj operaciji „Neretva ’93.“. Vojnici su raspoređeni po kućama hrvatskih stanovnika.

Mještani su im pružili smještaj i hranu. Ljudi koji su ih primili pod vlastiti krov nisu mogli pretpostaviti da će upravo u svojim domovima postati žrtve stravičnog zločina.

Tijekom 8. i 9. rujna ubijani su članovi čitavih obitelji. Prema činjenicama utvrđenima u sudskim postupcima, žrtve nisu aktivno sudjelovale u neprijateljstvima.

Haški sud nedvojbeno je utvrdio da su pripadnici 9. brigade i drugi neidentificirani pripadnici Armije BiH ubili najmanje 13 mještana Grabovice. U optužnici i podacima obitelji žrtava navode se 33 ubijena civila, ali za dio njih sud nije mogao izvan razumne sumnje utvrditi sve okolnosti smrti.

Ta pravna razlika ne umanjuje bol obitelji koje više od tri desetljeća traže svoje najmilije.

Ubijena gotovo cijela obitelj Zadro

Zločin je teško pogodio obitelj Zadro. Ubijeni su Mladenkin otac Mladen, majka Ljubica, djed Ivan i baka Matija. Ubijena je i Mladenka, djevojčica rođena 1989. godine.

Prema navodima iz sudskog postupka, pripadnik Armije BiH Enes Šakrak ubio je Ljubicu Zadro i njezinu malenu kćer. Šakrak je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu priznao krivnju te je osuđen na deset godina zatvora.

Za ubojstva Mladena, Ivana i Matije Zadro osuđeni su Nihad Vlahovljak, Haris Rajkić i Sead Karagić. Izrečene su im kazne od po 13 godina zatvora. Mustafa Hota osuđen je na devet godina zatvora zbog ubojstva Pere i Dragice Marić.

Ukupno je pet bivših pripadnika Armije BiH osuđeno za ubojstva pojedinih stanovnika Grabovice. Međutim, obitelji žrtava upozoravaju da time nije rasvijetljena puna odgovornost za cijeli zločin.

Mladenkino tijelo nikada nije pronađeno

Nakon ubojstava nestali su posmrtni ostaci dijela žrtava. Prema svjedočenjima i dokumentima iz sudskih postupaka, neka su tijela bačena u Neretvu.

Mladenkini posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Njezina obitelj zato nema grob na kojem bi mogla zapaliti svijeću, položiti cvijet ili u tišini obilježiti dan kada joj je oduzet život.

Prema podacima koje su predstavnici obitelji iznijeli prilikom obilježavanja 32. godišnjice zločina, još se traga za posmrtnim ostacima 17 žrtava.

Više od tri desetljeća nakon zločina to ostaje jedna od najtežih rana Grabovice: mrtvi nisu dostojno pokopani, a njihovi najmiliji još čekaju osnovno ljudsko pravo — saznati gdje se nalaze.

Suđenje Seferu Haliloviću

Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju zbog događaja u Grabovici i Uzdolu suđeno je generalu Armije BiH Seferu Haliloviću.

Halilović je bio optužen na temelju zapovjedne odgovornosti, odnosno tvrdnje da nije poduzeo potrebne mjere kako bi spriječio zločine ili kaznio njihove počinitelje.

Haški sud oslobodio ga je optužbe jer Tužiteljstvo nije dokazalo da je imao efektivnu kontrolu nad pripadnicima postrojbi koje su počinile ubojstva. Oslobađajuća presuda Haliloviću, međutim, nije značila da zločina nije bilo.

Sud je utvrdio da su pripadnici 9. brigade i neidentificirani pripadnici Armije BiH u Grabovici ubili civile koji nisu sudjelovali u borbama.

Pravda koja je ostala nepotpuna

Presude petorici neposrednih počinitelja važne su jer su utvrdile individualnu kaznenu odgovornost za određena ubojstva. Ipak, nakon 33 godine mnoga pitanja ostaju otvorena.

Obitelji žrtava žele znati gdje su posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Žele da se utvrdi odgovornost svih koji su sudjelovali u ubojstvima, uklanjanju tijela i mogućem prikrivanju zločina.

Pet presuda ne može biti kraj priče o selu u kojem su tijekom jedne noći nestajale čitave obitelji. Grabovica ne smije postati samo datum koji se jednom godišnje spomene, nakon čega ponovno nastupi tišina.

Imala bi danas 37 godina

Da je ostala živa, Mladenka Zadro danas bi imala 37 godina.

Možda bi bila majka. Možda bi svoju djecu dovodila u Grabovicu i pokazivala im kuću u kojoj je odrasla. Možda bi im pričala o Neretvi, obitelji i djetinjstvu u malom hercegovačkom selu.

Nije dobila priliku poći u školu, proslaviti rođendane ni odlučiti što želi postati. Njezinu budućnost prekinuo je metak.

Zato sjećanje na Mladenku nije samo pogled u prošlost. Ono je trajna obveza da se svaki ratni zločin nazove pravim imenom, bez obzira na nacionalnost počinitelja i žrtava.

Odgovornost je individualna. Žrtve su nedužne. Zločin nema opravdanje.

Mladenka, nismo te zaboravili

Grabovica traži istinu, posmrtne ostatke svojih mrtvih i pravdu koja neće ovisiti o političkim odnosima ni nacionalnim podjelama.

Dok se ne pronađe posljednja žrtva i ne razjasni odgovornost za sva ubojstva, priča o Grabovici neće biti završena.

Mladenka, nismo te zaboravili.

Počivajte u miru, nevine žrtve Grabovice.

Izvori: Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju; HRT; Radio Slobodna Europa.