NEPALAC IZ ZAGREBA HRVATIMA: SVE VAM SE MOŽE VRATITI

„Nismo mi krivi što smo rođeni u drugoj zemlji. Sve vam se može vratiti.“ Tim se riječima, prema objavi stranice Glas Dijaspore, hrvatskoj javnosti obratio Nepalac iz Zagreba koji govori hrvatski. U nastavku je spomenuo hrvatsku djecu i unuke koji bi jednog dana mogli otići u inozemstvo i ondje doživjeti diskriminaciju.

Stranica njegovu poruku predstavlja kao odgovor na diskriminaciju i mržnju prema njemu i drugim stranim radnicima. Preneseni tekst ne navodi njegovo ime. Ne opisuje ni pojedinačni događaj, mjesto ili počinitelja zbog kojeg se oglasio.

Poruka hrvatskoj djeci i unucima

„Nismo mi krivi što smo rođeni u drugoj zemlji. Sve vam se može vratiti. Možda će vaša djeca i unuci jednog dana otići u neku drugu državu i tamo doživjeti diskriminaciju kakvu mi danas doživljavamo u Hrvatskoj“, glasi citat koji donosi Glas Dijaspore, a prenosi i portal Najbolja narodna muzika.

Njemačka se pojavljuje u naslovu i prepričavanju njegove poruke. U samom prenesenom citatu govori o „nekoj drugoj državi“. Ta razlika nije nevažna. Jedno su njegove prenesene riječi, drugo je naslov kojim ih je stranica predstavila publici.

U središtu izjave stoji usporedba stranih radnika u Hrvatskoj i Hrvata koji odlaze raditi izvan domovine. Poruka cilja ravno na obitelji: ono što danas doživljavamo mi, sutra bi mogla doživjeti vaša djeca. Ne navodi pritom da bi on osobno nekome nešto učinio. Iz tih riječi ne treba izmišljati najavu nasilja ili osvetnički plan.

Jedna objava nije optužnica protiv cijele Hrvatske

Tvrdnja o diskriminaciji zaslužuje konkretan odgovor. Ako je netko vrijeđan, zakinut za plaću ili napadnut, treba znati što se dogodilo i tko je odgovoran. Bez toga javnost ostaje pred širokom porukom o Hrvatskoj, a ne pred opisom slučaja koji se može raspraviti do kraja.

Jednako vrijedi i u drugom smjeru. Iz jedne izjave jednog čovjeka ne može se izvlačiti zaključak o svim Nepalcima ili svim stranim radnicima. Nitko ne govori u ime cijelog naroda samo zato što je njegova fotografija završila na društvenim mrežama.

Hrvati također nisu kolektivni krivci za svaku nepravdu koju netko prijavi. Odgovornost ima ime i prezime, postupak i okolnosti. Pretvaranje rasprave u međusobno prozivanje čitavih naroda najlakši je put da se stvarni problemi ponovno izgube.

Vlada mora odgovarati za migracijsku politiku

Ozbiljno pitanje nije može li se radnik iz druge zemlje oglasiti na hrvatskom. Može. Pitanje je kakvu je politiku država postavila i tko snosi njezine posljedice. O tome se mora moći govoriti bez automatskog lijepljenja etikete mržnje svakome tko traži ograničenja, nadzor i odgovornost.

Hrvatska ima pravo odrediti uvjete ulaska i rada, tražiti poštovanje zakona i hrvatskog jezika te voditi računa o sigurnosti i interesima svojih građana. To pravo ne nestaje zato što poslodavcu treba radnik. Radna dozvola nije zamjena za cjelovitu državnu politiku.

Od Vlade zato treba tražiti jasne odgovore: kako se nadziru posrednici, tko provjerava uvjete smještaja, kako se sprječava rad na crno i kako se štiti domaći radnik od snižavanja standarda. To su pitanja politike i nadzora. Ne mogu se riješiti prepirkom ispod fotografije.

Ni strani radnik ne smije služiti kao štit poslodavcu koji izbjegava odgovornost. Rasprava o odnosu prema radnicima ne smije završiti tako da se o tvrtkama, posrednicima i državnim odlukama više ništa ne pita.

Hrvatskoj treba red, a ne kolektivno prebacivanje krivnje

Usporedba s hrvatskim iseljenicima može otvoriti pitanje postupanja prema čovjeku koji radi daleko od kuće. Ne može sama po sebi odgovoriti na pitanje koliko radnika Hrvatska treba primiti, pod kojim uvjetima i s kakvim dugoročnim posljedicama.

To su različite rasprave. Pristojan odnos prema pojedincu nije bjanko potpis na svaku migracijsku odluku. Kritika migracijske politike nije dopuštenje da se pojedinca vrijeđa zbog zemlje rođenja. Tko te dvije stvari namjerno miješa, ne pomaže ni Hrvatskoj ni ljudima o kojima govori.

Objava Glasa Dijaspore donosi tešku poruku upućenu Hrvatima i njihovim obiteljima. Odgovor ne treba biti novo nadvikivanje, nego zahtjev za konkretnim činjenicama i jasnom odgovornošću. Hrvatska nije samo tržište rada. O pravilima života u svojoj državi njezini građani imaju pravo govoriti otvoreno.