PREMINUO JOVICA ŠKARO KADUJAR: SPLITSKI SKLADATELJ KOJI JE U RATU VODIO DJEČJI ZBOR PROGNANIKA

Hrvatsko društvo skladatelja javilo je u nedjelju da je preminuo Jovica Škaro Kadujar. Bio je skladatelj, kantautor, pjesnik, zborovođa i glazbeni pedagog. Član HDS-a od 2011. Imao je 79 godina.

Rođen je 19. siječnja 1947. u Splitu. Glazbom se počeo baviti još kao dječak. Prve skladbe pisao je u srednjoj školi. Ali najvažniji trag nije ostavio na festivalskim pločama. Ostavio ga je među djecom, osobito onom kojoj je rat oduzeo dom.

Zbor koji je u ratu skupio djecu bez kuće

U Domovinskom ratu Škaro je osnovao Hrvatski dječji zbor Prognanici. Okupio je djecu prognanika i izbjeglica. Djecu koju je rat otrgnuo od roditelja, prijatelja i zavičaja. S njima je nastupao diljem Hrvatske i Europe.

Kroz osam godina rada zbora prošlo je više od 300 djece. Škaro je s njima radio sve dok se posljednji članovi nisu vratili svojim domovima. Nije ih ostavio kad su kamere otišle. Nije zbor ugasio kad je prva linija utihnula. Ostao je dok se posljednje dijete nije vratilo kući.

To nije usputna crtica u životopisu. To je srž njegova rada. U vremenu kad je Hrvatska branila opstanak, on je djeci bez adrese dao zbor, pjesmu i mjesto gdje nisu bila sama.

Nakon rata nije stao. U Drnišu je osnovao i vodio dječji zbor Kalandruni. U Kninu je organizirao dječji festival Mali Knin. Bio je jedan od utemeljitelja zbora Kostanje i osnivač dječjeg zbora u Trogiru. Umjetnički je vodio i Susrete hrvatskih dječjih zborova u Splitu. Nit predana u ratu protegla se kroz mir, od grada do grada.

Srdelice i Mali Split

Desetljećima je vodio splitski dječji zbor Srdelice. Godine 1991., u godini kad je počeo rat, utemeljio je festival Mali Split. Festival je izrastao u mjesto na kojem se dječje glazbeno stvaralaštvo nije skrivalo po školskim hodnicima, nego izlazilo pred publiku.

Predvodio je i ansambl Djevojke s Cetine, posvećen tradicijskoj glazbenoj baštini. Osnivao je i vodio dječje zborove u drugim dalmatinskim gradovima. Sudjelovao je u organizaciji glazbenih susreta i festivala. Split mu je bio polazište, ali rad se nije zaustavio na rivi.

Glazbom se bavio od djetinjstva. Od 1954. svirao je u željezničarskoj glazbi ŽKUD Filip Dević. Kao srednjoškolac, već od 1963., slagao je pjesme i izvodio ih uz gitaru. Na Festivalu mladih kompozitora u Subotici predstavio se kao skladatelj, tekstopisac i izvođač. Njegovu skladbu Pastirica tada je orkestrirao Bojan Adamič. Bio je to početak puta koji će trajati više od pola stoljeća.

Od mjuzikla do kantate

Opus mu je širok i konkretan. Pisao je zabavne i dječje pjesme, glazbu za kazalište i lutkarske predstave, mjuzikle i glazbeno-poetske programe. Među scenskim djelima ističu se mjuzikli Diokles, Marko Polo i Mile Gojsalić.

Skladao je glazbu za predstave Ježeva kućica, Snjeguljica i sedam patuljaka i Tri praščića. Autor je kantate Cvijetu Jasenovca i glazbeno-poetskog programa Triljski misal. Stvaralaštvo za najmlađe ostalo je zapisano u notnim izdanjima Pozdravimo djecu svijeta, Božić u Splitu i Dida moj i ja.

Uz glazbu ostao je vezan i uz čakavsku poeziju. Objavio je više pjesničkih zbirki, a stihovi su mu uvršteni u Antologiju čakavske poezije XX. stoljeća. Pisao je jezikom svoga kraja i za uši djece koja su taj jezik nosila od kuće.

Priznanja i oproštaj

Za umjetnički, pedagoški i humanitarni rad primio je Nagradu Grada Splita za životno djelo 2014. i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 2015. Član Hrvatskog društva skladatelja bio je od 2011.

Iz Grada Splita obitelji, prijateljima i suradnicima uputili su iskrenu sućut.

HDS je poručio da je ostavio više od autorskog opusa. Njegovo nasljeđe, rekli su, živi u pjesmama koje su obilježile djetinjstva, u zborovima i festivalima koje je pokrenuo i u naraštajima kojima je glazbu približio kao radost i zajedništvo.

Najtočniji spomenik nije plaketa. Najtočniji spomenik su djeca koja su u ratu imala zbor, i ona koja su poslije u Splitu, Drnišu, Kninu i Trogiru naučila pjevati jer im je netko otvorio vrata dvorane i ostao s njima do kraja.