OVO JE MOŽDA MOJA ZADNJA SNIMKA: MUŠKARAC S PUŠKAMA KAŽE DA BJEŽI OD SPECIJALNE POLICIJE, A NAJVEĆE ORUŽJE MU JE KRUNICA

„Ovo je možda moja zadnja snimka posmrtna.“ Tako počinje kratka uspravna snimka koja je stigla u našu redakciju. Muškarac u maskirnoj jakni snima sam sebe negdje u šumi, uz suhozid od svijetlog kamena. Lice mu se ni u jednom trenutku ne vidi. Vide se ruke, trup, crni naramak ruksaka i oružje naslonjeno na kamen.

U 27 sekundi izgovara poruku koja zvuči kao oproštaj. Tvrdi da ga traži specijalna policija Republike Hrvatske, da su mu došli u kuću po „kolekciju“ i da sad bježi. Kaže i da je ispucao policijski auto. Na kraju moli ljude za oprost i kaže da mu je krunica jedino oružje koje mu je ostalo.

Što točno govori

Snimka ima velike žuto-bijele titlove u stilu TikToka i CapCuta. Prenosimo njegove riječi u cijelosti, onako kako ih izgovara:

„Ovo je možda moja zadnja snimka posmrtna. Evo me, specijalna policija Republike Hrvatske i policija. Došli su mi u kuću da će mi zaplijeniti kolekciju. Oteli su mi zemlju, opljačkali me. Ja sad bježim od njih. Nisam htio raniti naše hrvatske policajce. Ispucao sam im auto da ne mogu voziti. Jedva dišem. Ljudi, oprostite. Jedino što mi je sad najveće oružje, krunica, ako me ne ubiju.“

Titlovi se na dva mjesta razlikuju od govora. Na ekranu piše „Ove me“, a u govoru se čuje „Evo me“. Na ekranu piše i „Nisam tjerao ni naše hrvatske policajce“, dok on zapravo kaže da nije htio raniti hrvatske policajce. Ta je rečenica važna. On sam tvrdi da nije ciljao ljude, nego vozilo, kako ga ne bi mogli pratiti.

Sve što govori o policiji, autu i zemlji su njegove tvrdnje. Na snimci nema policajaca, nema oštećenog automobila, nema potjere ni kuće. Nema ni imena, korisničkog imena, datuma ili oznake platforme s koje je snimka krenula.

Tri duge cijevi uz suhozid

Ono što se vidi, vidi se jasno. Uz kameni zid leže i stoje najmanje tri duge cijevi. Jedna je puška s drvenim kundakom, položena vodoravno preko kamenja. Druga je crno oružje s perforiranim plaštem oko cijevi i zakrivljenim spremnikom, izgledom nalik starim strojnicama iz Drugog svjetskog rata. Treća je uspravno naslonjena puška s drvenim kundakom, nalik starim repetirkama kakve su desetljećima ležale po tavanima i štalama diljem Hrvatske i susjednih zemalja.

Točne modele ne možemo potvrditi samo iz kadra. No prizor se slaže s onim što govori: riječ je o nečemu što on zove kolekcijom, a ne o jednom pištolju u ladici. Takve se zbirke starog oružja u nas često vuku još iz ratnih vremena, pa ih država povremeno pokušava pokupiti kroz akcije dobrovoljne predaje.

Teren je krš. Svijetli vapnenac, golo granje, jesensko lišće i danje svjetlo. Takav krajolik postoji od Like i Dinare do Dalmatinske zagore i Hercegovine. Na snimci nema kuće, putokaza ni ičega što bi otkrilo točno mjesto, pa ga nećemo nagađati.

Kolekcija, zemlja i specijalci

Najjače rečenice nisu one o autu, nego one o kući i zemlji. „Došli su mi u kuću da će mi zaplijeniti kolekciju. Oteli su mi zemlju, opljačkali me.“ Iz toga se vidi kako on sam doživljava cijelu priču. Ne govori kao netko tko je krenuo u napad, nego kao čovjek koji tvrdi da mu je država uzela imovinu i sad mu dolazi po ono što smatra svojim.

Je li mu itko zaista oduzeo zemlju i zašto je policija došla na vrata, iz snimke se ne može saznati. To mogu reći samo policija i on sam. Jednako tako, ništa na snimci ne dokazuje da je zaista pucao na službeno vozilo. To je ono što on tvrdi dok hoda kroz šumu i teško diše.

Ako je istina da je pucao na policijski auto, to nije junaštvo nego teško kazneno djelo. Policajci koji su došli na teren hrvatski su ljudi koji rade svoj posao. On to, čini se, i sam zna. Zato i kaže da ih nije htio raniti. U toj rečenici ima više straha nego prkosa.

Krunica umjesto puške

Na kraju snimke kamera pada prema njegovim prsima. U kadru je gola desna ruka koja drži široki crni naramak ruksaka preko maskirne jakne. Krunica se ne vidi. Ali on je izgovara kao posljednju riječ: „Jedino što mi je sad najveće oružje, krunica, ako me ne ubiju.“

Čovjek koji ima tri puške pri ruci kaže da mu je najveće oružje krunica. Ta rečenica nosi cijelu snimku. Netko će u njoj vidjeti očaj, netko vjeru, netko poziv u pomoć. Ono što je sigurno jest da je ovo čovjek u krizi, sam u šumi, s oružjem pokraj sebe i uvjeren da možda snima posljednje riječi.

Zato je u ovakvoj situaciji najvažnije da sve završi bez krvi. I za policajce koji su na terenu i za njega. Ako ga netko prepoznaje po glasu, jakni ili kraju u kojem je snimljeno, prava stvar je javiti se policiji na 192, a ne dijeliti snimku uz pozive na otpor. Krunica u njegovim riječima neka bude ono što ga dovede do predaje, a ne do pucnjave.