SPAJANJE OBITELJI STRANIH RADNIKA: HRVATSKA MORA OGRANIČITI UVOZ I OBJAVITI PLAN

Hrvatska sve više računa na radnike iz trećih zemalja, ali javna rasprava o toj politici često se zaustavlja na potrebama poslodavaca. Mnogo se manje govori o tome što rast broja radnika i članova njihovih obitelji znači za plaće, stanovanje, škole, zdravstvo i lokalne zajednice.

Ovo je pitanje političkog izbora: želi li Hrvatska da poslodavci manjak radne snage trajno rješavaju uvozom radnika ili će ulagati u bolje plaće, uvjete rada i domaće ljude? Ako Vlada širi uvoz, mora jasno pokazati tko snosi troškove i kakav plan ima za zajednice koje primaju nove stanovnike.

Što pravila kažu o maloljetnoj djeci?

Ne postoji jedno pravilo koje svakoj obitelji stranog radnika daje automatsko pravo da odmah dođe u Hrvatsku. Prema informacijama Ministarstva unutarnjih poslova, za spajanje obitelji s radnikom koji ima dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u pravilu se traži da je roditelj dvije godine neprekidno imao odobren privremeni boravak. Iznimno, zahtjev za privremeni boravak maloljetnog djeteta može se razmatrati ranije ako oba roditelja imaju odgovarajuće dozvole ili ako je riječ o maloljetnom djetetu samohranog roditelja s takvom dozvolom. Ostali zakonski uvjeti i dalje se moraju ispuniti.

Iznimka nije neograničena. MUP navodi da se spajanje obitelji ne odobrava maloljetnoj djeci roditelja koji u Hrvatskoj rade sezonski. Za druge kategorije boravka mogu vrijediti drukčija pravila, pa se pojedinačni slučaj mora procjenjivati prema vrsti dozvole i propisima. Zakonske izmjene koje uređuju ranije zahtjeve za određene slučajeve donesene su 2025. godine.

Ministarstvo unutarnjih poslova: informacije o spajanju obitelji
Narodne novine: izmjene Zakona o strancima iz 2025.

Poslodavci imaju korist, a zajednice trebaju kapacitete

Kad poslodavci traže radnike iz inozemstva, javnost ima pravo pitati osiguravaju li im se primjereni uvjeti rada i smještaja. Jednako je važno znati imaju li škole kapacitet i pomoć za djecu koja tek uče hrvatski, jesu li dostupne zdravstvene i druge javne usluge te kako će se lokalna infrastruktura prilagoditi promjenama broja stanovnika.

To nisu pitanja protiv djece ili pojedinačnih obitelji. Odgovornost za pravila i njihove posljedice imaju Vlada, zakonodavac i poslodavci. Ako se uvoz radne snage širi, građani trebaju vidjeti podatke o broju izdanih dozvola i zahtjeva za spajanje obitelji, njihovoj raspodjeli po sredinama te procjenama učinka na stanovanje, obrazovanje i plaće.

Bez tih informacija rasprava ostaje između pozivanja na potrebe tržišta i zabrinutosti stanovnika koji osjećaju pritisak na najam, javne usluge i radne uvjete. Država mora pokazati plan, ograničenja i izvore financiranja prije nego što posljedice lošeg planiranja prebaci na lokalne zajednice.

Je li model održiv za Hrvatsku?

Dugotrajan i velik priljev stanovništva može mijenjati demografsku sliku zemlje. Zato Vlada mora objaviti kretanja i projekcije te objasniti koliko useljavanja smatra održivim i kako će zaštititi položaj domaćih radnika. Tvrdnju o organiziranom planu „zamjene stanovništva” ne treba predstavljati kao utvrđenu činjenicu bez dokaza; rasprava o posljedicama useljavanja ipak zahtijeva otvorene brojke i odgovore, a ne samo uvjeravanja.

Hrvatski radnici ne bi smjeli biti jeftinija i zanemarena opcija, a lokalne škole, stanovanje i zdravstvo ne mogu se planirati naknadno. Ako sustav pogoduje poslodavcima, dok plaće, uvjeti rada i javni kapaciteti zaostaju, takva politika može dugoročno naštetiti hrvatskim radnicima i zajednicama. Vlada mora objaviti koliko dozvola i zahtjeva izdaje, gdje se oni koncentriraju i kako će zaštititi održivost sustava.