Inspektorat od 622. na 1. mjesto: ekspresne kazne Thompsona dok ostali čekaju

Dok 622 predmeta bespravne gradnje čeka svoj red, Marko Perković Thompson odjednom postaje prvi na listi. Ekspresni očevidi, tri kazne u nekoliko mjeseci – 6.630, 10.610 i 13.270 eura – i odgoda suda koja stiže isti dan kad Inspektorat izdaje treću kaznu. Odvjetnici kažu: nikad brži Državni inspektorat. Ovo nije pravna država. Ovo je selektivna pravda koja udara onda kad treba pogoditi dragovoljca i najvećeg hrvatskog simboličkog cilja ljevice.

Od 622. na 1. mjesto: tko je gurnuo gumb?

Kronologija je jasna. 27. studenoga 2025. USKOK uhićuje Andriju Mikulića; Inspektorat ostaje bez šefa. Već sutradan, 28. studenoga, Danka Derifaj u emisiji Provjereno „otkriva“ montažne objekte u Čavoglavama – ista novinarka koja je Thompsonu neovlašteno upala na terasu u Splitu i vodi osobni rat. I Inspektorat, još nestabilan i obezglavljen, momentalno izlazi na teren.

U svibnju Cro-portal, a zatim i službena Thompsonova stranica, donose informaciju dobivenu od državnih službenika: predmet je s 622. mjesta skočio na prvo. Navodni okidač – pritisak Derifaj. Inspektori se hitno preusmjeravaju iz Dubrovnika u Čavoglave, iako u Dubrovniku stoje značajniji predmeti bespravne gradnje od montažnog skladišta i nadstrešnice. Redoslijed se, kako poručuju iz Splita i Šibenika, „određuje u Zagrebu“.

Ljevica godinama tvrdi da je Thompson „instrument vlasti“. Ova kronologija tu tezu razbija u prah: vlast ili bar dio aparata djeluje kao da je netko odlučio pokazati mišiće upravo na njemu.

Ekspresne kazne i sud koji kasni za pečatom

2. prosinca 2025. – očevid. 29. prosinca – rješenje o uklanjanju, rok 90 dana. Thompson prima rješenje 12. siječnja 2026. Već 30. prosinca podnosi zahtjev za građevinsku dozvolu; 6. veljače ide upravni spor. 9. travnja traži odgodu izvršenja. Inspektorat 14. travnja – isti dan – odbija odgodu i izlazi na 91. dan kontrole. Prva kazna: 6.630 eura.

11. svibnja druga kontrola, 12. svibnja druga kazna: 10.610 eura. 8. srpnja Sud u Splitu napokon daje odgodu – „jedina svijetla točka“, kažu odvjetnici Višić & Višić. Istim danom, 8. srpnja, Inspektorat donosi treću kaznu od 13.270 eura, iako je rješenje u ured odvjetnika stiglo tek 27. srpnja. Sumnja je legitimna: je li datum namješten da ne bi ispalo kako je kazna pala nakon sudske odgode?

Iz odvjetničkog društva poručuju da nikad nisu vidjeli instituciju koja u jedan dan ode na teren, napiše rješenje i odbije odgodu. „Ne znamo je li ikada u Lijepoj našoj Državni inspektorat bio toliko brz i učinkovit.“ Od očevida do četvrtog rješenja – sedam mjeseci i šest dana. Za Thompsonovu nadstrešnicu. Dok stotine drugih predmeta skuplja prašinu.

Zakon kad treba udariti – tišina kad treba štititi

Thompson je 22. siječnja 2026. jasno rekao: volio bi doživjeti da se zakon tako primjenjuje i onda kad su njegova prava ugrožena. Jer niti mjesec dana ranije zagrebačka vlast Možemo! zabranila mu je koncert u Areni i de facto ga proglasila personom non grata na javnim površinama. Isti aparat koji mjeri milimetre sjenice u Čavoglavama nije se maknuo da zaštiti dragovoljca Domovinskog rata i umjetnika kojeg milijuni Hrvata doživljavaju kao svoj glas.

On je priznao grešku. Rekao je da su nadstrešnica i montažno skladište trebali radnicima od kiše i sunca, da ih je namjeravao ukloniti nakon gradnje kuće, da poštuje zakon. Uklonjeni su skladište i krovište. Ali stroj selektivne pravde nije stao – treća kazna, prijetnja uklanjanjem preko treće osobe, trošak na leđima investitora.

Možemo! mjeri Arenu, Inspektorat mjeri Čavoglave

Dok Možemo! i salonski moralisti u Zagrebu zabranjuju Thompsona na javnim prostorima jer im smeta hrvatski identitet i Domovinski rat u stihovima, birokracija se pretvara u sprintersku disciplinu čim treba kazniti Čavoglave. 622 predmeta čeka. Jedan ide na vrh. To nije slučajnost – to je politička poruka: zakon postoji, ali se aktivira kad treba udariti po simbolu koji ljevica mrzi.

Hrvatska zaslužuje pravnu državu u kojoj se ista mjera primjenjuje na sve – i na salonske aktiviste, i na bespravne vile uz more, i na dragovoljca u zavičaju. Dok god Inspektorat trči samo kad Derifaj pali kameru, a Možemo! zatvara Arenu umjesto da štiti slobodu okupljanja, jasno je tko je meta. Thompson nije problem. Problem je država koja zakon koristi kao oružje, a ne kao štit.

Narodni Reporteri stoje uz Marka Perkovića Thompsona – ne zato što je iznad zakona, nego zato što zakon ne smije biti iznad pravde. Ekspresne kazne jednom, a tišina za stotine drugih, nisu reformizam. To je lov na čovjeka.