HBOR: ŠINCEKOVA TVRTKA U SILOSU PRIJE KUPNJE. NISMO NIŠTA ODOBRILI

Nova istraživačka priča 24sata otvara rupu u aferi opasnog otpada u Gospiću koja dosad nije bila u fokusu. Tvrtka Plastruktor, povezana s osumnjičenima u USKOK-ovoj istrazi, sjedište je u silos bivšeg PPK Velebit prebacila još 2020. godine. Vlasnik nekretnine u tom trenutku nije bio Josip Šincek ni povezane tvrtke. Vlasnik je bila Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

HBOR je za 24sata jasno rekao: s društvom TIPOS TRANSPORTI I LOGISTIKA, kasnije Plastruktor, nije bio u poslovnom odnosu. Nisu sklopili nikakav ugovor koji bi dao pravo na korištenje nekretnine ili registraciju sjedišta na toj adresi. Ispada da se otpad godinama mogao dovoziti u državnu imovinu, a nitko ih nije zaustavio.

Sjedište u silosu HBOR-a, kupnja tek mjesecima kasnije

Prema sudskom registru, Nenad Bakliža osnovao je 6. veljače 2020. u Varaždinu tvrtku TIPOS TRANSPORTI I LOGISTIKA. Četiri mjeseca kasnije mijenja naziv u Plastruktor i seli sjedište u Gospić, na Bilajsku 50. Upis je proveden rješenjem od 13. srpnja 2020. U povijesnom pregledu registra tada nema Josipa ni Monike Šincek.

Kupoprodajni ugovor sa HBOR-om Šinceki su, prema pisanju 24sata, potpisali tek 29. srpnja 2021. To je gotovo godinu dana nakon što je Plastruktor već imao sjedište na toj adresi. Zagrebačka banka Tipos Resursu odobrila je kredit 23. rpnja 2021., platili su 6. listopada, a vlasništvo je upisano 11. listopada. Nekretnina u Gospiću ušla je kao osiguranje kredita.

HBOR je 2019. primio ponudu Tipos Resursa za kupnju. Prvotnu cijenu nisu prihvatili. Tražili su povećanje. Konačno je prihvaćena ponuda od 1.682.400 kuna. Do tada je, prema istrazi, otpad već stižao u silos.

Gradonačelnik u silosu prije nego što je Šincek bio vlasnik

U ožujku 2021. tadašnji gradonačelnik Gospića Karlo Starčević posjetio je pogon. Grad je to objavio. Josip i Monika Šincek navedeni su kao vlasnici Plastruktora. U silosu se već mljela plastika. Šincek je pozirao uz nju. Kupoprodajni ugovor sa HBOR-om potpisan je tek krajem srpnja. Posjet se dogodio mjesecima prije formalnog vlasništva.

To nije sitnica. Ako državna banka nije dala dozvolu za korištenje, a lokalna vlast dolazi u pogon kao da je sve uređeno, pitanje nadzora postaje institucionalno. Ne radi se o jednoj privatnoj garaži. Radi se o silosu koji je bio u posjedu HBOR-a radi naplate potraživanja prema društvu Lika d.d., koje je prethodno preuzelo PPK Velebit.

Tko je upravljao, a tko je bio na papiru

U trenutku uhićenja direktor Plastruktora bio je Ivica Vajdić, također osumnjičeni. Stečajnom upravitelju je, prema 24sata, napisao da je sa svime upravljao Josip Šincek. USKOK-u je, kako pišu, rekao da je kao da i nije bio direktor. Punomoć je dao Moniki Šincek. Nijedan dokument za tvrtku nije potpisao, tvrdi se u izvještaju.

Saša Kolarić, također osumnjičen, istražiteljima je rekao da je strojeve kupovao od Plastruktora i prodavao Tipos resursu, ali da je sve dogovarao sa Šincekom. I to 2023., kad je formalni direktor još bio Bakliža. Dva vozača, u razgovoru koji je snimio USKOK, pričaju da će Šincek u Gospiću napraviti isto što u Varaždinu: ništa ne proizvoditi, samo trpati otpad dok ga netko ne prijavi, pa dati petama vjetra.

Otpad u državnoj imovini, dozvola kasni

Otpad je u prostor silosa, prema informacijama iz istrage koje prenosi 24sata, počeo stizati još 2020. Riječ je najmanje o 4.800 tona. Plastruktor je 7. srpnja 2020. pod starim imenom ušao u popis uvoznika otpada. To samo po sebi ne znači dozvolu za istovar i obradu na adresi sjedišta. Javno dostupne dozvole za gospodarenje otpadom na toj lokaciji 2020. nema.

Prva pronađena dozvola izdana je tek 2022., i to Tipos resursu, ne Plastruktoru. Kad ju je Ličko-senjska županija izdala, prema istrazi tamo je već bilo oko 6.000 tona otpada za koji ranije nije bilo dozvole. Poreznoj upravi 24sata je pitala je li Bakliža predao dokument kojim smije na HBOR-ovoj adresi prijaviti sjedište. Do zaključka teksta odgovora nije bilo.

Zašto je ovo novi udarac, ne stara priča

USKOK već istražuje spregu oko otpada u Gospiću. Danas je na stolu nova, konkretna činjenica: sjedište i rad u silosu dok je vlasnik bila državna banka, bez ugovora koji bi to dopuštao. HBOR kaže da nije odobrio ništa. Gradonačelnik je u pogonu bio prije kupnje. Otpad je već bio unutra.

To nije protokolarna napomena. To je pitanje tko čuva državnu imovinu dok se u nju trpa tisuće tona otpada. Sanacija će stajati porezne obveznike. Odgovornost za godine u kojima nitko nije zaustavio dovoženje u silos HBOR-a ostaje otvorena. Nova istraga 24sata stavlja HBOR, lokalnu vlast i papirnate direktore u isti kadar s tonama otpada.