JOSIP JE U EKSPLOZIJI NA VOJNOJ VJEŽBI IZGUBIO VID, SLUH I UDOVE, A SAD SE OŽENIO SVOJOM TEOM POD DINAROM

Pod Dinarom se u subotu igralo nijemo kolo. Mladenka Tea došla je u bogatoj vrličkoj nošnji, pod je grmio pod opancima, a đerdani su zveckali. Mladoženja je Josip Milković, mladić čija je nesreća prije desetak godina potresla cijelu domovinu.

Snimka svatovske povorke prvo je obišla Cetinsku krajinu. Onda je u Slobodnu Dalmaciju stigla i priča iza nje. Nitko je nije pročitao suhih očiju.

Eksplozija na Cerovcu

Josip je u travnju 2016. imao 22 godine. Bio je polaznik časničke škole Hrvatske vojske. Na vojnom vježbalištu Cerovac kod Karlovca prolazio je posljednju vježbu rukovanja eksplozivnim sredstvima, zadnjeg dana obuke. Naprava je eksplodirala.

Ostao je bez vida. Sluh mu je teško oštećen. Amputirane su mu obje šake i lijeva noga iznad koljena. Unutarnji organi bili su teško ozlijeđeni. Liječnici su mu davali minimalne šanse.

U komi je proveo 52 dana. „Nisam htio zaspati, nisam htio otići bez pozdrava, ali u bolnici se gasim i padam u komu“, ispričao je kasnije. Majka je molila uz krevet. Iz bolničke sobe, kaže, orilo se: Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati.

Nije se predao

Baka mu je s hodočašća donijela vodu iz Lourdesa. Nije ga, kaže Josip, poškropila. Junački ga je zalila. Smije se kad to priča.

Probudio se. Učio je živjeti iznova. Već je imao završen građevinski fakultet, a onda je u Zadru upisao i psihologiju. „Shvatio sam da me ograničavaju fizički nedostaci, ali da mogu dati doprinos intelektualnom razvoju jer imam zdravu pamet“, rekao je. Studij je završio.

Kolege s fakulteta snimali su mu predavanja i čitali dok nije dobio govornu jedinicu i program na laptopu. „Zahvalan sam na toj dobroti i ljubavi“, rekao je.

Prije nesreće igrao je nogomet, plesao folklor i gradio vojnu karijeru. Želio je zasnovati obitelj. Kad se probudio u mraku, to se činilo kao san koji je ostao s druge strane eksplozije.

„Teško je shvatiti trenutak u kojem si izgubio sve. Ali želim poručiti svima da daju sve od sebe jer ne možeš pobjeći iz svoje kože, ali možeš učiniti sve da ti u toj koži bude bolje“, poručio je.

Za svoju borbu dobio je nagradu Ponos Hrvatske. Na 34. Mladifestu u Međugorju, 29. srpnja 2023., svjedočio je o stradanju i vjeri. Uz njega je govorila i majka, koja je opisala kako je proživljavala njegovu borbu za život. Svoj život usporedio je s Jobovim. „Hvala ti Bože jer mi je ostala desna noga“, govorio je u najtežim jutrima.

Molio je za nju

Josip je dugo molio za životnu suputnicu. Pitao se hoće li zbog invaliditeta nekome biti teret. Onda je došla Tea.

„Zahvalan sam Mu što je u moj život poslao ovu predivnu dušu koja me čini boljim čovjekom i s kojom zajedno koračam u Kristu“, rekao je u emisiji Hrvatskoga katoličkog radija „Zašto vjerujem“.

Dolazak Tee doživio je kao odgovor na svoje molitve. Onaj koji je jednom rekao da ga Bog samo ne ostavi samog u tom mraku, sada više nije sam.

Vrličani se kunu da ju je sam Bog poslao. Teško im je proturječiti.

Pir koji je rasplakao Zagoru

Svatovi su do duboko u noć slavili. Snimke prvog plesa pokazuju Josipa u tamnom odijelu i Teu u bijeloj haljini, okružene ljudima koji mobitelima hvataju svaki korak. Nitko nije mogao suspregnuti suzu.

„Ovo nije samo priča o jednom piru, narodnoj nošnji i vrličkom kolu. Ovo je priča o ljubavi koja nadilazi sve granice, o snazi duše i srcima koja se prepoznaju. Ljubavi koju nije stvorio čovjek, nego ju je sam Bog spojio“, poručili su njihovi bližnji.

Hrvatski vojnik koji je u službi domovini izgubio gotovo sve, danas ima ženu, vjeru i kolo pod Dinarom. Prava ljubav, kažu u Vrlici, ne gleda očima. Prepoznaje se srcem.

Josipe i Tea, živjeli!