LOGARUŠIĆ MLADIMA KOJI ZAZIVAJU PAD VLASTI: PREDSTAVITE SE I POKAŽITE RJEŠENJA

Najave prosvjeda mladih u Hrvatskoj već su u dijelu medija pretvorene u priču o padu vlasti. Paralela sa Srbijom. Scenarij s ulice. Kao da je dovoljno prekopirati tuđi kaos i riješiti svoje probleme. Čelnica HSP-a Marina Logarušić to je odbila jasno i tvrdo.

Hrvatska, kaže, ima demokratske institucije. Ima slobodne izbore. Ima pravo da građani vlast mijenjaju glasovima. Stvarati dojam da se promjene događaju samo pritiskom s ulice smatra neodgovornim.

Nećemo tuđi scenarij

Logarušić je komentirala najave prosvjeda i ton koji ih prati. Dio medija, piše, već zaziva pad aktualne vlasti i povlači paralele s događanjima u Srbiji. Kao da su političke i društvene okolnosti jednake. Kao da je dovoljno preslikati tuđi scenarij.

Nisu. Hrvatska nije laboratorij za tuđe ulične recepte. Ima svoje institucije. Ima izbore. Ima pravila igre koja su plaćena skuplje nego što danas neki žele priznati.

Zato poruka nije "prosvjed zabranjen". Poruka je: ne prodavati revolucionarne floskule dok se krije tko zapravo vodi i što nudi.

Razumije bijes, ne prihvaća parole

Logarušić nije ušla u jeftinu obranu svega postojećeg. Kaže da nema namjeru braniti aktualnu vlast. Zemlja je, kaže, umorna od nepotizma, korupcijskih afera, političkog pogodovanja i sustava u kojem stranačka pripadnost prečesto vrijedi više od znanja, sposobnosti i poštenog rada.

Razumije nezadovoljstvo mladih koji teško dolaze do vlastitog doma. Razumije roditelje zabrinute za djecu. Razumije ljude koji rade, a sve teže žive. Stanovanje. Posao. Budućnost. To nisu izmišljeni problemi.

Ali ne prihvaća lakoću kojom se zazivaju veliki politički preokreti dok velik dio građana ne koristi ni najvažniji demokratski mehanizam: izlazak na izbore. Bijes bez glasača je buka. Bijes s programom i odgovornošću je politika.

Želite mijenjati Hrvatsku?

Pitanje je postavila sama. Odgovor nije slogan. Odgovor je popis:

Preuzmite odgovornost. Izađite na izbore. Uključite se u rad svoje zajednice. Osnovajte političku stranku ako smatrate da postojeće ne nude rješenja. Kandidirajte se. Pokažite što znate i možete.

Pravo na prosvjed nikome ne osporava. Posebno kad se ljudi bore za svoja prava i dostojanstven život. Ali ne prihvaća da se stvarno nezadovoljstvo mladih koristi za jeftine ljevičarske parole i revolucionarnu romantiku dok javnost nema jasne odgovore: tko organizira i kakva konkretna rješenja nudi.

Mnogo je lakše vikati da nešto treba srušiti. Teže je reći što se diže na mjesto srušenog. Još teže je potpisati se ispod toga imenom i prezimenom.

Predstavite se ili ostanite buka

Logarušić podsjeća da je Hrvatska svoju slobodu preskupo platila da bi se olako zaboravilo koliko vrijedi mogućnost da sami, demokratskim putem, odlučujemo o budućnosti. Zato od onih koji danas pozivaju mlade na ulice očekuje jednaku odgovornost kakvu traže od vlasti.

Predstavite se. Jasno iznesite ciljeve. Ponudite konkretna rješenja. Pokažite koliko ste vlastitog rada spremni uložiti u Hrvatsku koju želite mijenjati.

To nije napad na mlade. To je zahtjev da ih netko ne gura u ulogu rekvizita. Stanovanje i posao jesu ozbiljne teme. Ulični putsch talk i anonimni organizatori nisu rješenje tih tema. Rješenje prolazi kroz institucije, izbore, stranke, kandidature i rad. Tko to ne želi reći naglas, neka ne očekuje da ga se tretira kao alternativu. Ostat će samo glasna buka.

U Hrvatskoj se vlast mijenja na biralištu. Tko želi drugačije, neka se prvo predstavi. Pa neka pokaže rješenja. Bez toga nema ozbiljne politike. Ima samo scenografija bijesa.

U praksi to znači jednostavnu razliku. Prosvjed kao pravo ostaje. Anonimna režija koja prodaje pad vlasti bez imena, bez programa i bez biračkog okvira ne ostaje. Logarušić tu crtu povlači bez okolišanja. Tko želi mijenjati Hrvatsku, neka se prvo pokaže. Pa neka ponudi rješenja za stanovanje, posao i dostojanstvo. Pa neka ide na izbore. Sve ostalo je scenografija.

Medijski zaziv pada vlasti po uzoru na Srbiju ovdje ne prolazi kao analiza. Prolazi kao pritisak. Hrvatska ima druge institucije, drugu povijest i drugi cijenu slobode. Zato je zahtjev organizatorima legitiman: ime, cilj, konkretan prijedlog. Bez toga nema ozbiljne alternative. Ima samo buka koja želi izgledati kao politika.