Mucice: Kekin u majici, Možemo u kampanji, Jakuševac i dalje smrdi
Večernji: HDZ odgoda, Mucice u Saboru. Kekin i Možemo dižu dramu oko riječi. Jakuševac i dalje smrdi. Ljevica bira majice umjesto deponija.

Hrvatska ljevica opet je dokazala što joj je prioritet. Ne Jakuševac. Ne Savica. Ne tone otpada. Prioritet je riječ. Nakon što je u Saboru, u raspravi o ilegalnom otpadu kod Gospića, pala formulacija „mucice“, zastupnica Možemo Ivana Kekin objavila je fotografiju u majici s natpisom „Mucica“. HDZ je navečer, prenosi Večernji list u 19:20, odgovorio žestoko: poruka nije bila upućena osobno Kekin, nego cijeloj lijevoj oporbi. Naslov objave: „I Hajdaš je mucica.“
To je kazalište. Dok Lika prolazi kroz sanaciju, a Zagreb i dalje živi uz deponij kojeg Možemo nije zatvorio, oporba bira kostim. Majica. Selfie. Moralna panika. Narod koji plaća komunalije i gleda dim s Jakuševca vidi drugo: političku klasu kojoj je uvreda važnija od otpada.
Što se stvarno dogodilo u Saboru
Polemika je počela na prvom aktualcu nakon ljetne stanke. U raspravi o Gospiću premijer je oporbi poručio da joj je važnije pitanje prijevremenih izbora nego rješavanje problema otpada. Riječ „mucice“ pala je u tom kontekstu. Kekin je odgovorila performansom. HDZ u Facebook objavi širi tezu na predsjednika SDP-a Sinišu Hajdaša Dončića i vraća temu tamo gdje pripada: na zagrebačko gospodarenje otpadom.
Stranka podsjeća na neispunjeno obećanje o zatvaranju Jakuševca i tvrdi da gradska vlast nije prijavila lokaciju na Savici kao crnu točku za sanaciju. To su tvrdnje koje Možemo mora demantirati činjenicama, ne majicom. Ako Savica nije prijavljena, to nije „difamacija“. To je pitanje za Grad. Ako je Jakuševac i dalje tu, to nije spin. To je smrad koji Zagreb poznaje bez Sabora.
Ljevica voli simboliku, mrzi lopatu
Obrazac je star. Možemo i SDP brzi su na uvrijeđenost, spori na infrastrukturu. Kad treba snimiti majicu, tempo postoji. Kad treba zatvoriti deponij, počinju procedure, lokacije, „dogovor s državom“ i priče o 20 godina. Istog dana Tomašević o energani kaže „idemo u to“, a o Jakuševcu govori o smanjenju odlaganja, ne o zatvaranju. To je stvarni kontekst „mucica“. Ne rječnik. Rezultat.
Narodni Reporteri neće se igrati jezične policije. Nećemo pretvarati jednu saborsku formulaciju u nacionalnu dramu. Dramu radi ljevica koja iz riječi pravi brand, a iz otpada izborni plakat. Gospić treba sanaciju i kazne za dumperse. Zagreb treba CGO, lokaciju i kraj statusa quo. Ni jedno ni drugo ne rješava se printom na pamuku.
Hajdaš, Kekin i savez koji mjeri uvredu
HDZ-ova objava namjerno širi metu na Hajdaša Dončića. Poruka je politička: cijeli blok SDP–Možemo, onaj koji u listopadu kuje hodogram vlasti, reagira kao da je najveći problem Hrvatske ton, a ne tonovi smeća. To je jeftin, ali točan diagnostik. Tko danima živi u uvrijeđenosti, ne živi u problemu građana.
Kekin ima pravo na satiru. Građani imaju pravo na prezir prema satiri koja zamjenjuje posao. Ako Možemo želi moralni monopol na okoliš, neka prvo pokaže zatvoreni Jakuševac i saniranu Savicu. Do tada svaka majica „Mucica“ izgleda kao priznanje: lakše je igrati žrtvu nego voziti otpad.
Poruka bez spinanja
Ova polemika neće se pamtiti po rječniku. Zapamtit će se po tome što je ljevica opet izabrala Facebook umjesto deponija. Dok traje rat oko „mucica“, Jakuševac stoji. Savica stoji kao optužba. Lika čeka kamione, ne kostime. Hrvatska zaslužuje politiku koja miriše na sanaciju, ne na parfem uvrijeđenosti.
Dominik Alpeza za Narodne Reporteri: prestanite brojati uvrijeđene. Brojite tone. Tko zatvori deponij, pobjeđuje. Tko printa majicu, gubi i prije izbora.
Izvor: Večernji list, 16. rujna 2026., 19:20.
Izvor: www.vecernji.hr
Komentari
Udruge bliske Možemo trljaju ruke: Tomašević im u 2026. daje više nego lani
Štimac: mogu biti najbolji kandidat i pregovarač za ujedinjenje desnice
Malbaša: prijava zbog Mladića, birački odbor uz Zagreb je naš, Možemo šuti
Vlajčić: tko pali i vrijeđa ugled RH, neće jesti od državnih poticaja
