Plenković Kekin i Možemo: Mucice, igrat ćemo se do izbora, malo čvršće

Sabor je 15. rujna još jednom pokazao što Možemo stvarno jest: stranka PR-a, dvostrukih mjera i moralnih predstava. Ivana Kekin napala je Andreja Plenkovića zbog otpada i poručila mu da je „ovo vaš kraj“. Premijer nije bježao. Odgovorio je oštro, precizno i politički smrtonosno. Podsjetio je na Jakuševac, na odrezanu ruku komunalnog djelatnika i na šutnju onih koji inače vrište o „ekološkoj katastrofi“ samo kad im to odgovara u kampanji.

Poruka je bila jasna. Možemo ne brine za smeće. Brine ih kako da se na smeću voze do izbora. Plenković je to razotkrio bez uljepšavanja: „Mucice, igrat ćemo se do izbora, igrat ćemo se malo čvršće.“

Kekin: „Ovo je vaš kraj“

Kekin je tijekom aktualnog prijepodneva u Saboru iznijela teške optužbe. Govorila je o sustavu koji se „klanja njima, a ne javnom interesu“, spomenula bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i poručila da građane „lažu, kradu i truju“. Kulminacija je bila rečenica namijenjena HDZ-u i premijeru: „Ovo je vaš kraj. Jeste li toga svjesni?“

To nije bilo pitanje o otpadu. To je bila kampanjska prijetnja. Možemo godinama gradi imidž moralnog arbitra, a istodobno u Zagrebu upravlja gradom u kojem Jakuševac i dalje smrdi, a građani plaćaju cijenu zelene retorike bez rezultata. Sandra Benčić je na upit o Jakuševcu odgovorila da je to „sramota HDZ-a“ jer se pitanje nije riješilo 30 godina. Lako je pokazivati prstom unatrag. Teže je odgovoriti što je Možemo učinio otkad drži Zagreb.

Plenković: Jakuševac, ruka i šutnja

Premijer je odgovorio konkretno. Podsjetio je Kekin da je njihova poruka bila da će riješiti smeće i otpad. Zatim je postavio pitanje koje Možemo ne voli čuti. Zamislite, rekao je, da se u Gospiću dogodilo ono što se dogodilo na Jakuševcu: komunalni djelatnik ostao bez ruke. Što bi Možemo, „ovako napumpani“, napravili? Ne bi zapalili samo Grad, nego bi zapalili cijelu zemlju medijskom paljbom. Ali kad se tragedija dogodi pod njihovim nosom, u Zagrebu kojim upravlja Tomašević, onda se tema „odšuti“.

To je srž dvostruke mjere. Možemo diže uzbunu kad može udariti po državnoj vlasti. Kad katastrofa stoji u vlastitom dvorištu, šute. Plenković je to rekao javno, bez diplomatskih uvijanja. Hrvatska javnost, rekao je, vidi što rade. Smiju se, ali ih treba grubo razotkrivati, da ljudi ne pomisle da su stvarno zainteresirani za Gospić ili za otpad.

„Dušice“ i mucice: PR umjesto politike

Jedan od najjačih trenutaka bilo je podsjećanje na scenu s Dušicom Radojčić. Plenković je citirao logiku Možemo: „Dušice, ovo ne ide kako smo si zamislili. Idemo brzo doma i onda ćemo mi na ulicu.“ Drugim riječima: ako institucije ne idu po njihovom scenariju, bježi se u ulični teatar. To nije odgovornost. To je aktivistički cirkus.

Zato je „mucice“ pogodilo. Jer Možemo se ponaša kao da Hrvatska mora igrati po njihovim pravilima dok oni mijenjaju pravila sredinom utakmice. Plenković je poručio da do izbora više neće igrati naivno. Igrat će se. Igrat će se čvršće. To je jezik političara koji je shvatio da s Možemo nema dijaloga o javnom interesu, nego samo o medijskim bodovima.

Benčić, Hajdaš Dončić i moralna razmjena

U istoj saborskoj atmosferi ponovno su se otvorile i teme o Jakuševcu pod Benčićevim govorima i o tome tko koga drži za mecenu korupcije. Hajdaš Dončić i SDP često se u takvim razmjenama pojavljuju kao partneri u moralnom licemjerju: napadaju druge zbog institucija, a sami žive od mreža, utjecaja i političkog pokroviteljstva. Možemo i SDP dijele isti refleks. Kad treba napasti državu, glasni su. Kad treba odgovarati za vlastiti kaos, nestanu.

Otpad je savršena tema za takvu igru. Jer građani stvarno žele čistije gradove. Ali Možemo tu želju pretvara u oružje. Dok Zagreb još nije riješio Jakuševac, Kekin u Saboru priča o „kraju“ drugih. To nije ekologija. To je politički marketing.

Zašto je ovo važno do izbora

Plenkovićeva poruka nije bila samo saborski show. To je signal biračima. Možemo neće stati s PR-om o smeću, o „kraju“ i o moralnoj superiornosti. Oni će do izbora pokušavati Hrvatsku držati u trajnoj krizi, jer kriza im treba za mobilizaciju. Zato je odgovor „malo čvršće“ točan. Suverenistička većina mora prestati igrati po njihovom scenariju.

Hrvatska ne treba lekcije o otpadu od stranke koja u Zagrebu godinama nije zatvorila najveći smrad. Ne treba lekcije o institucijama od onih koji, kad izgube argument, bježe na ulicu. I ne treba „kraj“ od Kekin. Treba jasnu poruku: dvostruka mjera više ne prolazi. Mucice, igra se nastavlja. Do izbora. I malo čvršće.

Narodni Reporteri pratit će dalje saborske okršaje i zagrebački kaos oko otpada. Jer dok Možemo priča o kraju drugih, građani i dalje žive s posljedicama njihove vlasti.