DP traži rendžersku zelenu policiju: naoružani nadzor terena nakon Gospića

Domovinski pokret nakon afere s otrovnim otpadom u Gospiću ponovno traži uvođenje rendžerske službe, tzv. zelene policije, koja bi naoružana obilazila teren. Zastupnik Stipo Mlinarić na ovotjednom koalicijskom sastanku pred partnere je došao s gotovim prijedlogom. Poruka je jasna: Hrvatska nema dovoljno očiju i ovlasti na terenu gdje se ilegalno odlaže otpad, krivolovi i krijumčari.

Iz DP-a o rendžerskoj službi govore već dvije godine. Početkom prošle godine ideja je dobila širu podršku u javnoj raspravi. Gospić je, međutim, bio okidač. Otrovni otpad, pitanje tko je znao i tko je šutio, i osvješćivanje da papiri i povremene inspekcijske ture nisu zamjena za stalnu prisutnost na terenu. Tamo gdje država ne stoji, netko drugi odlaže otrov.

Što bi rendžeri radili

Prema obrazloženju iz DP-a, rendžeri bi radili tamo gdje se susreću krivolovci, oni koji eksplozivom love ribu i oni koji ilegalno odlažu otpad. Na istim su područjima i migrantske rute. Krijumčari su često naoružani. Pitanje koje DP postavlja nije apstraktno: bi li netko svog sina poslao nenaoružanog na takve zadatke?

Po neslužbenim informacijama na koalicijskom sastanku ponovno je otvoreno pitanje ovlasti budućih rendžera, posebno uz činjenicu da bi bili naoružani. To nije eko-patrola s megafonom. To je služba koja ulazi u prostor gdje država danas kasni: šume, divlja odlagališta, granični koridori. Bez ovlasti i opreme rendžer je statist. S ovlastima je alat države.

Dva tisuće ljudi na tri smjene

U raspravi se spominje procjena da bi Hrvatskoj trebalo oko 2000 rendžera da bi se pokrile potrebe rada u tri smjene: sprječavanje ilegalnog odlaganja otpada, borba protiv krivolova, ilegalnih prelazaka i požara. Unatoč manjku kadrova u sličnim službama drugdje, iz DP-a tvrde da se unaprijed javilo više od tisuću zainteresiranih.

Brojke su politički argument. Bitnije je načelo: zaštita prirode i sigurnost teritorija nisu dekor. Nakon Gospića nitko ozbiljan ne može tvrditi da je postojeći nadzor dovoljan. Otpad se nije sam dovezao. Netko ga je dovezao jer je računao da ga nitko neće uhvatiti na vrijeme. Zelena policija postoji da taj račun sruši.

Gospić kao dokaz, ne kao fraza

Afera u Gospiću nije samo lokalni skandal. To je test državne sposobnosti da brani zemlju od otrova, mafije otpada i šutećih lanaca odgovornosti. Zelena policija u tom kontekstu nije marketing. To je zahtjev za trajnom kontrolom terena: tko odlaže, tko vozi, tko plaća, tko gleda na drugu stranu.

Hrvatska treba tvrđi nadzor tamo gdje danas vlada praznina. Rendžerska služba, ako dobije jasne ovlasti, oružje, obuku i zapovjedni lanac, može biti dio odgovora. Alternativa je poznata: novi konteneri, novi smrad, nova afera i opet isti upitnik u Saboru. Građani su siti izvješća. Traže oči na terenu.

Što dalje

DP je stavio prijedlog na stol partnerima. Javnost će mjeriti rezultat, ne pressicu. Nakon Gospića mjera je jednostavna: manje otrova u zemlji, više države na terenu. Tko blokira nadzor, mora objasniti zašto mu više odgovara praznina nego red.

Zaštita hrvatskog prostora nije luksuz. To je suverenitet u praksi: tlo, voda, šuma i granica. Rendžeri su jedan od alata. Alat treba uzeti u ruke prije idućeg kontenera.

Usporedbe s drugim europskim zemljama DP koristi kao argument da Hrvatska nije izumitelj toga modela. Rendžerske i šumarske službe s ovlastima postoje tamo gdje država shvaća da se teritorij ne čuva samo iz ureda. Kod nas je problem godinama bio isti: premalo ljudi na terenu, previše papira nakon štete. Gospić je taj obrazac razotkrio do kraja.

Kritičari će govoriti o trošku i militarizaciji prirode. Odgovor je konkretan: trošak divljeg otpada, trošak bolesti, trošak sanacije i trošak gubitka povjerenja veći su od plaća rendžera. Naoružavanje službe nije poziv na divljinu. To je priznanje da krijumčari i organizirani krivolovci nisu turisti s ruksakom.

Izvor: Večernji list, 18. rujna 2026.