Grmoja: gdje god su Pakistanci, tu su ogromni problemi. Uklonjen iz Sabora

U Hrvatskom saboru 15. rujna 2026. Nikola Grmoja (Most) rekao je ono što meki migracijski konsenzus ne želi čuti: „Gdje god su Pakistanci, tu su ogromni problemi.“ Citirao je ubojstvo u zagrebačkom tramvaju i silovanje. Rekao je da Hrvatska ne želi kulture nepodudarne sa zapadnim načinom života. Ministar Gordan Grlić Radman uzvratio je da sporazuma o migracijama nema i da Grmoja izmišlja. Grmoja je nakon tri opomene udaljen sa sjednice.

Narodni Reporteri bilježe sukob bez ulja. Pitanje nije tko je glasniji. Pitanje je smije li Hrvatska imenovati civilizacijski rizik ili mora šutjeti dok ljevica uči da je svaka granica mržnja.

Što je Grmoja rekao, što je ministar demantirao

Grmoja je uime kluba Mosta i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića tvrdio da je Grlić Radman tijekom posjeta Pakistanu potpisao sporazum koji olakšava dolazak stranih radnika iz te zemlje. Ministar je to odbacio: bio je u Pakistanu zbog gospodarskih interesa, Končara i tržišta, uz HGK. „Pokažite vi meni taj sporazum. Nemate ga, obmanjujete javnost i izmišljate,“ rekao je.

Komunikacija o posjetu, koliko je javno poznato, odnosila se na razgovore o vizama za diplomatske putovnice i vizni centar, ne na opću liberalizaciju ulaska radnika. Ta razlika važna je za preciznost. Ali Grmojina poruka nije bila samo o jednom papiru. Bila je o obrascu: tko dolazi, koje kulture, koje posljedice.

Potpredsjednik Sabora Željko Reiner Grmoji je uskratio repliku zbog tri opomene. Kad nije prestao upadati u riječ, uslijedilo je udaljenje u dvostrukom trajanju. Procedura je procedura. Sadržaj rasprave ostaje.

Civilizacijski rizik nije „fobija“

Grmoja je naveo konkretne slučajeve: Pakistanac i ubojstvo u tramvaju, sunarodnjak i silovanje Nepalka. To nisu apstraktni tweetovi. To su dosjei koje Zagreb pamti. Narodni Reporteri već bilježe i širi obrazac: pakistanski zakoni o blasfemiji, linčevi, rulja kao sud. Tko to zove islamofobijom, zapravo traži cenzuru podataka.

Kulture nisu zamjenjive kao rezervni dijelovi. Država koja uvozi radnu snagu bez kulturnog filtra uvozi i sukobe koje poslije plaća policija, sud i žrtva. Soft-border ideologija Možemo i dijela SDP-a to poriče. Grmoja je to imenovao. Razlika je politička, ne estetska.

Hrvatska treba radnike. Hrvatska ne treba uvoz civilizacijskog loma. To nisu dvije iste rečenice. Tko ih miješa, radi za krijumčare i za ljevicu koja demografsku rupu puni tuđim identitetom umjesto vlastitim natalitetom.

Možemo i meka granica

Grmoja je prozvao i Možemo da podupire politike uvoza radne snage koje, kako kaže, idu u smjeru tjeranja Hrvata i zamjene stanovništva. To je teška optužba. U saborskoj areni mora se mjeriti brojkama i zakonima, ne samo tonom. Ali smjer kritike jasan je: ljevica brani otvorenost dok birači u Europi biraju AfD, Meloni i kontrole na unutarnjim granicama.

Italija drži kontrole prema Sloveniji do 18. prosinca 2026. Austrija produžuje. Britanija plaća desetke tisuća eura po povratku. Dok Europa tvrda, dio hrvatske ljevice i dalje prodaje da je zahtjev za kompatibilnošću kultura ekstrem. To nije solidarnost. To je ideološki luksuz na račun sigurnosti.

Rasprava o migracijskoj politici legitimna je i potrebna. Narodni Reporteri ne napadaju osobno niti stranački HDZ kao neprijatelja. Tražimo tvrdu granicu prema nekompatibilnim kulturama i jasan javni odgovor tko, pod kojim uvjetima i s kojim jamstvima ulazi. To je suverenizam, ne folklor.

Što ostaje nakon udaljenja

Grmoja je izbačen iz dvorane. Rečenica o Pakistanu ostaje u zapisniku. Grlić Radman demantira sporazum o radnicima. Javnost mora tražiti dokumente, ne samo uzvike. Ali javnost mora i prestati glumiti da su tramvajsko ubojstvo i silovanje „izolirani incidenti“ bez kulturnog konteksta.

Hrvatska bira: ili uči lekciju Europe koja već plaća meke granice, ili ponavlja pogrešku dok još ima vremena. Grmoja je imenovao rizik. Možemo i SDP neka odgovore politikom, ne etiketon. Granica nije mržnja. Granica je uvjet opstanka.

Izvor: Jutarnji list / Hina.