Bartulica iz Strasbourga: Srbija nije blizu EU dok god živi od mitologije i poricanja agresije

U Strasbourgu 15. rujna 2026. saborski zastupnik i član Europskog parlamenta Stephen Nikola Bartulica nije birao riječi. Sahrana Ratka Mladića u Beogradu, rekao je, sramotna je i simptom srpskog društva koje i dalje živi u mitologiji. Srbija nije blizu Europske unije. Hrvatska mora inzistirati na jasnim preduvjetima: priznanje agresije i ratna odšteta žrtvama Domovinskog rata. To nije osveta. To je minimum dostojanstva.

Bartulica je istu liniju potvrdio i na X profilu @StjepoBartulica. Poruka je jasna i hrvatskim građanima i Bruxellesu: problem nije samo u vezama Beograda s Moskvom. Problem je dublji. Problem je poricanje. Dok se zločinačka mitologija slavi na pogrebima, priča o "europskim vrijednostima" u Srbiji ostaje reklamni slogan.

Sramota u Beogradu nije izolirani incident

Mladićeva sahrana nije privatna obiteljska drama. Ona je javni politički događaj u društvu koje još uvijek nije napravilo moralni rez s projektom Velike Srbije. Kad se na takvom pogrebu okuplja mitološki korpus, poruka susjedima glasi: mi nismo završili s pričom, samo smo je prepakirali.

Hrvatska je tu priču platila krvlju. Vukovar, Škabrnja, Ovčara, prognani, nestali, razorena infrastruktura. Tko danas traži da Zagreb "bude konstruktivan" prema Beogradu bez priznanja agresije, traži da žrtve postanu dekoracija. Bartulica to odbija. I ima pravo.

Europska unija voli govoriti o vladavini prava. Vladavina prava počinje tamo gdje se zločin ne pretvara u folklor. Ako je Mladićev pogreb simptom, onda je dijagnoza jasna: Srbija nije spremna. Tko to poriče, radi politiku na leđima hrvatskih žrtava.

Priznanje agresije i ratna odšteta kao preduvjet

Bartulica postavlja konkretan okvir. Ulazak Srbije u EU ne smije biti nagrada za ljubaznu retoriku. Mora biti uvjetovan priznanjem agresije na Hrvatsku i ratnom odštetom. To su preduvjeti, ne "teme za kasnije". Jer kasnije u Bruxellesu uvijek znači nikad, a nikad znači da Hrvatska opet gubi.

Ratna odšteta nije simbolički cvijet na godišnjicu. To je materijalna pravda za obitelji, za razrušene domove, za gospodarsku štetu. Europa koja uči države kandidatkinje o reparacijama i sjećanju ne može Hrvatskoj prodavati amneziju kao diplomatsku mudrost.

Bartulica upozorava i na zamku: svesti sve na "ruski utjecaj". Da, veze Beograda s Moskvom postoje i važne su. No dublji je problem poricanja Domovinskog rata. Država može mijenjati vanjske partnere. Ako ne promijeni odnos prema vlastitom zločinačkom naslijeđu, ostaje ista prijetnja u drugom ruhu.

Možemo i SDP: mekoća prema Beogradu kad zatreba

Domaća ljevica ima selektivnu oštrinu. Možemo i SDP znaju biti glasni protiv "nacionalizma" kad je riječ o hrvatskom sjećanju, a meki kad Beograd treba diplomatski zagrljaj. U tom okviru Bartuličina intervencija djeluje kao korektiv: Hrvatska ne smije trgovati žrtvama za pljesak u salama EU.

Suverenistička linija ovdje nije agresija. Ona je obrana. Tko traži da Hrvatska šuti dok se u Beogradu slave simboli agresije, traži da se Domovinski rat pretvori u muzejsku vitrinu bez političke težine. To Narodni Reporteri odbijaju. Pravda nije folklor. Pravda je uvjet.

Neka Bruxelles čuje jasno: hrvatski glas u EP-u nije folklorni ukras. Bartulica je articirao ono što velik dio naroda misli. Srbija nije blizu. Dok god mitologija živi na pogrebima, Europa mora držati vrata zatvorenima ili barem tvrdo uvjetovanima.

Što slijedi za hrvatsku politiku

Prvo: držati liniju priznanja agresije i odštete u svakom bilateralnom i europskom formatu. Drugo: ne dopustiti da se tema svede na "rusku geopolitiku" dok se izbjegava srpsko poricanje. Treće: javno razotkrivati mekoću Možemo i SDP-a prema Beogradu kad god se pojavi kao "pragmatizam".

Stephen Nikola Bartulica u Strasbourgu 15. rujna nije napravio skandal. Napravio je posao. Hrvatska politika mora taj posao nastaviti. Jer ako žrtve Domovinskog rata ostanu samo u govorima za blagdane, a Beograd dobije europski tepih bez kajanja, onda smo izgubili više od diplomatske runde. Izgubili smo dostojanstvo. To se ne smije dogoditi.