Benčić Plenkovića nazvala „Vučićevom budalom“. Jakuševac je ostao bez odgovora

Na kraju aktualnog prijepodneva u Hrvatskom saboru Sandra Benčić iz Možemo nije imala plan za Jakuševac. Imala je uvredu. Premijera Andreja Plenkovića, kojemu je hrvatski narod triput zaredom ukazao povjerenje, nazvala je „Vučićevom budalom“. To nije polemički žar. To je obrazac koji Možemo ponavlja svaki put kad izgubi temu i ostane bez brojki.

Kad nestanu argumenti, ostane etiketa

HDZ je na mreži objavio zapis rasprave i podsjetio na kontekst. Ista zastupnica saborske je kolege već proglasila „stokom“. Sad je dignula ljestvicu. Vučićeva budala. U jednoj rečenici spoji se sve što Možemo radi kad izgubi raspravu: nema odgovora na pitanje tko je u Zagrebu odgovoran za odron na Jakuševcu u kojem je radnik izgubio ruku. Nema odgovora zašto golemo odlagalište nije riješeno „u prvoj godini mandata“, kako je Tomaševićeva ekipa obećala biračima. Nema odgovora zašto eko-bomba na Savici nije na vrijeme prijavljena radi sanacije. Zato se ide u uvredu.

To je ista metoda koja je danas u RTL-u proizvela i etiketu „budaletina“ na račun HDZ-a. Možemo ne nudi alternativnu logistiku uklanjanja otpada. Nudi moralnu nadmoć i pogrdne riječi. Građani koji udišu dim ili žive uz odron ne trebaju Twitter mudrost. Trebaju uklanjanje otpada, laboratorijske analize, kamione i kazne za odgovorne. Etiketa to ne zamjenjuje. Etiketa to samo maskira.

U Saboru je Aktualac nakon ljetne stanke legitiman teren za oštra pitanja. Plenković je imao pravo pitati za Zagreb. Tko upravlja gradom, taj odgovara za grad. Prebacivanje krivnje na Vladu dok se vlastiti deponij raspada tipičan je manevar: napadaj državu, sakrij lokalni promašaj. Benčić je taj manevar završila uvredom jer joj je nestalo pokrića.

Jakuševac je ogledalo, ne anegdota

Zagreb pod Možemo godinama prodaje priču o zelenom, pravednom i transparentnom gradu. Softver, digitalizacija, Riznica, kazne pred vrtićima. Paralelno stoji Jakuševac. Radnik bez ruke nije „ljetni blues“. Neispunjeno obećanje o sanaciji nije „histerija oporbe“. Savica koja se nije prijavila radi čišćenja nije PR detalj. To su odluke i propusti gradske vlasti koju je Možemo izgradio kao svoj brend.

Dok Možemo u nacionalnoj drami oko Gospića dijeli lekcije o „sustavu gospodarenja otpadom“, lokalno ogledalo ostaje prljavo. Resnik, ugovori, koncesije, odroni. Građani to vide. Zato uvreda u Saboru ne zvuči kao hrabrost. Zvuči kao panika. Tko mora nazvati premijera Vučićevom budalom, priznaje da je izgubio dvoboj argumentima.

Hrvatska ima ilegalne deponije po cijeloj karti. Građani su prijavili desetke tisuća lokacija. To je sustavni problem. Sustav se ne liječi saborskom psovkom. Liječi se državnom logistikom i lokalnom odgovornošću. Možemo želi samo prvo, dok drugo gura pod tepih.

Primitivizam kao program

Možemo voli govoriti o „civiliziranosti“ i „europskim standardima“. Zatim u najvišem zakonodavnom tijelu države saborske kolege zove stokom, a predsjednika Vlade Vučićevom budalom. To nije lapsus. To je kultura. Sekta koja sebe vidi kao jedinu moralnu snagu smije sve. Ostali su stoka, budale, budaletine. Tko ne prihvati njihov rječnik, „fašizira“ društvo. Tko ih pita za Jakuševac, „histerizira“.

Hrvatska treba oštru oporbu. Ne treba oporbu koja zamjenjuje sanaciju uvredom. Otpad se ne uklanja saborskom etiketanom. Uklanja se dozvolama, nadzorom, sudom i novcem poreznih obveznika koji očekuju rezultat, ne show. Tko to ne nudi, nudi samo kameru i ljutnju.

Tri mandata povjerenja naroda premijeru nisu „slučaj“. Izborni porazi Možemo nisu dokaz da je narod „stoka koja ne razumije“. Jakuševac, Savica i Resnik jesu račun koji se plaća lokalno. Neka Možemo taj račun prvo podmire, pa neka onda dijele ocjene intelektualnog koeficijenta drugima.

Što Narodni Reporteri bilježe

Benčićina rečenica ostaje u zapisniku jer otkriva metodu: kad Možemo izgubi raspravu o odgovornosti, diže glas. Kad izgubi Zagreb kao argument, diže uvredu. To je politički autogol. Ne dokazuje snagu Vlade. Dokazuje slabost oporbenog repertoara koji je ostao bez plana.

Neka Možemo dokaže bolji plan za otpad i za Zagreb. Do tada, „Vučićeva budala“ ostaje priznanje da su ostali bez argumenata, ne da je Hrvatska ostala bez mandata. Građani pamte tko je čistio, a tko je vrijeđao.