Šimundić: braniteljima nije pomogao feminizam, nego krunica. Možemo! traži smjenu

U Splitu je u ponedjeljak pala rečenica koja je Možemo! digla na noge brže nego bilo koji komunalni kvar. Predsjednik Županijske skupštine Splitsko-dalmatinske županije Mate Šimundić, tijekom rasprave o dodjeli županijske nagrade Mariji Šošić, povezao je Domovinski rat, molitvu i kruniću, a feminizam je nazvao luđačkom ideologijom. Splitski Možemo! nije čekao jutro. Zatražili su smjenu s čela Skupštine.

Poruka je bila jasna i bez diplomatskog pakiranja. „Našim braniteljima u Domovinskom ratu nije pomogao feminizam koji je luđačka ideologija, nego molitva i krunica oko vrata.“ To nije bilješka s panela. To je izjava predsjednika predstavničkog tijela jedne od najvećih hrvatskih županija, izrečena u službenoj dvorani.

Što je Šimundić zapravo rekao

Kontekst je važan. Rasprava je išla oko nagrade i oko načina na koji se danas u javnosti tumači Domovinski rat. Šimundić je branitelje stavio ispred ideoloških etiketa. Nije govorio o statistikama plaća. Govorio je o tome što je ljudima na crti držalo glavu: vjera, molitva, krunica, zajednica koja zna tko je svoj, a tko nije.

Za velik dio Dalmacije to nije skandal. To je iskustvo. Generacije koje su 1991. i 1995. živjele rat neće se sada ispričavati zbog križa oko vrata. Možemo! to vidi kao napad na „ustavne vrednote“. Šimundić to vidi kao podsjetnik da državu nisu stvorile bruxelleske brošure, nego ljudi koji su molili i držali pušku.

Možemo! traži smjenu i priča o femicidu

U priopćenju splitskog Možemo! stoji da ravnopravnost spolova nije ideologija, nego „jedna od najviših vrednota hrvatskog ustavnog poretka“. Podsjećaju na pravo glasa, obrazovanje i ekonomsku neovisnost žena. Upozoravaju na neplaćeni kućanski rad, partnersko nasilje i femicid. Kažu da je izjava posebno problematična u trenutku kada Hrvatsku potresa još jedno ubojstvo žene.

Zatim skreću na županijsku politiku: tvrde da Županija odbija otvoriti krizni centar za žene žrtve nasilja, a istodobno nagradama daje legitimitet aktivnostima koje, kako tvrde, odvraćaju žene od reproduktivnih prava. Zaključak im je oštar. Nakon ovakvog istupa Mate Šimundić „ne zaslužuje biti na čelu“ Skupštine. Vladajuća većina, poručuju, mora potražiti novog predsjednika.

Zašto ova svađa nije o ravnopravnosti

Ravnopravnost muškaraca i žena u Hrvatskoj nije sporna točka većine građana. Sporna je pretvorba svake kritike radikalnog feminizma u moralnu paniku. Sporna je i navika Možemo! da svaku javnu rečenicu o vjeri, obitelji i Domovinskom ratu pretvore u poziv na smjenu.

Šimundić nije rekao da žene ne smiju glasati. Rekao je da feminizam kao ideologija nije ono što je braniteljima pomoglo na ratištu. To je povijesna i kulturna tvrdnja, ne administrativni nalog. Možemo! je odmah skočio na smjenu jer im treba permanentni sukob s katoličkom i braniteljskom Dalmacijom. Bez tog sukoba gube teme.

Ako je cilj zaštita žena od nasilja, onda treba govoriti o policiji, sudovima, hitnim mjerama i stvarnim kapacitetima centara. Ako je cilj kulturna hegemonija, onda se svaka krunica proglašava napadom na Ustav. Hrvatska publika sve bolje razlikuje ta dva pristupa.

Dalmacija, Skupština i cijena lažnog skandala

Županijska skupština nije studentski panel. Predstavlja građane od Splita do Imotskog, od Trogira do Vrgorca. Velik dio tih birača živi u kućama gdje se moli, gdje se pamti Domovinski rat i gdje se neće ispričavati zbog križa. Kad Možemo! traži smjenu zbog krunice, šalje im poruku da njihova kultura više nije dobrodošla u institucijama.

To je politički rizik za Možemo!, ne za Šimundića. Jer birač koji je u ratu izgubio rođaka neće sada prihvatiti lekciju da je molitva „luđačka“, a da je luđačka etiketa na feminizam neprihvatljiva. Obrnuti redoslijed vrijednosti ovdje ne prolazi.

Što slijedi

Možemo! Split zatražio je da vladajuća većina smijeni predsjednika Skupštine. Hoće li to ići u proceduru, ovisi o aritmetici i o tome žele li županijski zastupnici ulaziti u još jedan kulturni rat zbog jedne jasne rečenice. Za redakciju Narodnih Reportera ključno je ovo: Hrvatska ima pravo govoriti o Domovinskom ratu, vjeri i braniteljima bez da je svaki put tjeraju u ispriku pred urbanom ideologijom.

Šimundić je rekao ono što mnogi u Dalmaciji misle. Možemo! je odgovorio zahtjevom za smjenom. Ta razlika više nije lokalna. To je linija razdvajanja između Hrvatske koja pamti tko ju je obranio i politike koja pamti samo tko krši njihov rječnik.