Štimac na ECR kongresu u Dubrovniku: obitelj, demografija, migracije — „lomim se“ oko politike

DUBROVNIK — Dok ljevica u Rijeci maršira pod sloganom „Naš izbor, naš zakon“, u Dubrovniku se 11. i 12. rujna okupila druga Europa: Treći kongres obitelji Stranke europskih konzervativaca i reformista (ECR). Više od 20 zemalja. Teme: obitelj, demografska obnova, migracije, suradnja desnice. Gost koji je medijima zasmetao više od panela: Igor Štimac.

Tko je bio u dvorani

DOMiNO: Mario Radić i eurozastupnik Stephen Nikola Bartulica. Hrvatski suverenisti. Potpredsjednik ECR-a i čelnik rumunjskog AUR-a George Simion. Glavni tajnik ECR-a Antonio Giordano. Bartulica je poručio ono što Možemo! neće citirati: desne stranke u Europi već grade većine — Italija i Meloni nisu „incident“, nego obrazac. Kongres treći put u Hrvatskoj nije slučajnost; to je signal da Dubrovnik više nije samo turistička razglednica, nego politička pozornica suverenizma.

Štimac: „lomim se“ oko politike

Bivši reprezentativac i izbornik nije došao kao maskota. Nedavno je na podcastu rekao da se više od tri godine lomi oko ulaska u politiku: ne može mirno gledati raspad društva, degradaciju, nestručnost i laži. Net.hr i 24sata odmah su pitali: je li ovo početak karijere? Narodni Reporteri postavljaju drugo pitanje: zašto je konzervativni kongres o obitelji i demografiji u Hrvatskoj još uvijek skandal, a abortusni marš u Rijeci — „vrijednost“?

Štimacov kredibilitet dolazi s terena, ne s fakultetskog panela. Kad čovjek koji je vodio reprezentaciju kaže da ga boli nestručnost i laž, to nije „desni spin“. To je dijagnoza koju čuju i birači koji ne prate ECR. Mediji koji odmah lijepe etiketu „desničar“ zapravo priznaju: boje se da bi sportski autoritet mogao premjestiti demograiju iz salonâ na birališta.

Demografija nije hashtag

Hrvatska gubi narod. Najam raste — 240.000 ugovora o dugoročnom najmu — mladi odlaze, uvoz radne snage ne rađa Hrvate. Kongres koji o tome govori nije „ekstrem“. Ekstrem je politika koja demografiju rješava samo kvotama i panelima. Suverenistička linija — granica, obitelj, industrija — nije folklor. To je matematika opstanka.

Europa koja ne rađa, a uvozi identitete, ne „obogaćuje se“. Ona se mijenja bez pristanka. Švedska danas bira. AfD raste. Meloni vlada. Brisbane traži pet godina stop imigracije. Dubrovnik je dio te karte — ne izolirani „skup mržnje“ kako bi htjeli naslovi.

Medijski spin vs. europska stvarnost

Kad Štimac sjedi uz Radića i Bartulicu, naslovi viču „desničari“. Kad Hajdaš Dončić hoda za besplatni pobačaj, naslovi viču „prava“. Isti dvostruki aršin koji Europu godinama gura u kaos migracija i niskog nataliteta. Narodni Reporteri ne kanoniziraju Štimaca. Bilježe signal: sportski autoritet više ne želi šutjeti dok se društvo raspada.

Ako uđe u politiku, mjerit ćemo ga djelima: granica, obiteljska politika, otpad, škola, industrija. Ako ostane gost — kongres ionako ostaje kao dokaz da Hrvatska može biti domaćin Europe koja još vjeruje u narod, a ne samo u kvote.

Riječka subota također pokazuje kako ljevica koristi tragediju. Minuta šutnje za Slatinu pa odmah megafon za abortusni katalog — to nije empatija, to je dramaturgija. Prava briga za žene počinje kod policije koja se vraća na adresu, kod suda koji ne pušta nasilnika, kod plaće i krova zbog kojih majka ne mora birati između djeteta i bijede. Sve ostalo je kampanja.

Dok SDP u Rijeci hoda, Možemo! u Zagrebu drži isti moralni ton: prava kao brand, red kao sumnjiv. Narodni Reporteri odgovaraju bez lažne neutralnosti. Suverenistička Hrvatska smije reći ne — ne iz mržnje prema ženama, nego iz ljubavi prema narodu koji želi sutra imati djecu, škole i ime. To je razlika između marša i strategije.

Zaključak

Dubrovnik nije bio „skup mržnje“. Bio je sastanak Europe koja još vjeruje da obitelj i granica nisu mržnja. Hrvatska mora birati između demografskog opstanka i salonskog marketinga. Narod bira prvo — i zato Štimac na ECR-u nije skandal. Skandal je što to netko još zove skandalom.

Izvori: Jutarnji.hr, Net.hr, Dnevno.hr, 24sata (11–12.9.2026.).