BiH ključa zbog Mladića: Helez traži ukidanje RS, Cvijanović „džihad“ — Hrvati opet izvan kadra

SARAJEVO / BANJA LUKA / BEOGRAD — Nakon pogreba Ratka Mladića u Beogradu uz vojne počasti, BiH opet ključa. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković šalje državama UN-a pismo s traženjem osude i ciljanih sankcija zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca. Ministar obrane Zukan Helez ide dalje: poziva međunarodnu zajednicu da povuče potpis s stvaranja Republike Srpske kao „genocidne paradržavne tvorevine“. Srpska članica Predsjedništva Željka Cvijanović uzvraća: namjere su „krenuti u džihad, dovoditi mudžahedine kao devedesetih“. U tom dvoboju Hrvati — opet — ispadaju iz kadra.

Činjenice koje ne smijemo relativizirati

Mladić je umro u Haagu služeći doživotnu kaznu. MKSJ osudio ga je za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine — uključujući Srebrenicu i opsadu Sarajeva. Pogreb 7. rujna na Topčiderskom groblju uz vojne počasti, nazočnost dužnosnika i patrijarha Porfirija nije privatna komemoracija. To je politička poruka. Narodni Reporteri osuđuju veličanje Mladića — isto kao što smo osudili Mandićeve geste i svaku četničku nostalgiju. Zločinac nije heroj. Točka.

Konakovićevo pismo traži i potvrdu autoriteta presuda o Srebrenici te odbacivanje poricanja. To je legitimna diplomatska linija kad se drži dokaza. Problem počinje kad se od veličanja zločinca skače na brisanje entiteta i kad se cijeli srpski narod stavlja u isti koš s Mladićem — dok se hrvatski žrtvoslov i zločini nad Hrvatima (Trusina i drugi) tretiraju kao smetnja narativu.

Helezov maksimalizam i Cvijanovićin uzvrat

Helez: „Pozivam međunarodnu zajednicu da povuče svoj potpis sa stvaranja ove genocidne paradržavne tvorevine, a mi znamo šta nam je činiti nakon toga.“ U RS to čitaju kao poziv na rat — u predizbornoj atmosferi pred listopad. Cvijanović odgovara jezikom „džihada“ i mudžahedina. Dodik najavljuje otpor „razgradnji“. Verbalni rat hrani radikalne. Hrvati u sredini gube prostor za vlastiti interes: jednakopravnost, federalizam, zaštitu županija, pamćenje svih žrtava.

Narodni Reporteri ne slave ni Beograd ni Sarajevo kad Hrvati ispadnu iz kadra. Osuda Mladića nije blanko ček za unitarizam. Traženje sankcija zbog veličanja zločinca nije blanko ček za ukidanje RS kao izgovor za bošnjačku dominaciju. Dayton je ružan mir — ali mir. Tko ga ruši slogana radi, otvara vrata novom ratu.

Isti aršin: Trusina i Srebrenica

Hrvatska vanjska politika mora gledati istim aršinom: Srebrenica je genocid po presudi; zločini nad Hrvatima nisu fusnota. Tko u Zagrebu šuti na veličanje Mladića zbog „balansa“, greši. Tko u Zagrebu šuti na Helezov poziv na brisanje RS dok se Hrvati brišu iz kadra, greši dvostruko. Možemo! voli moralne lekcije o „fašizmu“ u Hrvatskoj; manje voli govoriti o mudžahedinima, Trusini i hrvatskom nestajanju u BiH.

Suverenistička linija: osuda zločina i veličanja zločinaca; obrana hrvatskog naroda i jednakopravnosti; odbijanje i četničkog i unitarističkog maksimalizma. Ne slaviti Beograd. Ne slaviti Sarajevo. Slaviti istinu i mir u kojem Hrvat nije statist.

Izbori u BiH početkom listopada čine ovaj verbalni rat još opasnijim. Svaka strana radi za biračko tijelo: bošnjački maksimisti na „genocidnoj RS“, srpski dužnosnici na „džihadu“ i mudžahedinima, a hrvatski interes — jednakopravnost, legitimno predstavljanje, zaštita županija — ostaje u zapećku. Hrvatska diplomacija ne smije biti statist u tuđem dvoboju. Mora tražiti osudu veličanja Mladića i istodobno odbiti projekte koji Hrvate tretiraju kao manjinski ukras unitarne države.

Pogreb uz vojne počasti u Beogradu nije privatna bol. To je državni signal. Isto tako Helezov poziv na povlačenje potpisa s Daytona nije „metafora“. U regiji gdje riječi pale brže od suhe trave, metafore imaju kalibar. Narodni Reporteri biraju hladnu istinu: zločinac je zločinac; mir se ne ruši sloganima; Hrvat mora ostati subjekt, ne fusnota.

Za Zagreb poruka: ne igrati moralni poker s Beogradom i Sarajevom dok nestaju hrvatska sela. Isti aršin. Ista mjera. Ista sjećanja — Srebrenica i Trusina.

Zaključak

Mladić nije heroj. Helezovo ukidanje RS nije mir. Cvijanovićin „džihad“ nije diplomacija. Hrvatska mora držati isti aršin — Trusina i Srebrenica — i ne dopustiti da Hrvati opet nestanu iz kadra dok drugi dijele državu na dva glasa.

Izvor: Dnevno.hr (izvještaj o Konaković/Helez/Cvijanović, rujan 2026.).