GRAŠO, RAĐA I KAVČIČ: Kumovi za sliku, pitanja za javnost

Autorski komentar. Naslovna ilustracija obrađena je prema arhivskoj fotografiji iz 2022. godine.

Petar Grašo nastupio je na rođendanu Nikole Petrovića u Veneciji, izvijestili su mediji. Petrović nije tek nepoznati slavljenik s dovoljno novca za bend: bivši je direktor Elektromreže Srbije i kum Aleksandra Vučića. Grašin vjenčani kum Tomaž Kavčič također poznaje srpskog predsjednika. Vučić ga je javno nazvao prijateljem nakon večere u Sloveniji s Borutom Pahorom 2022. godine. Izvještaj i fotografije.

Toliko o priči da publika postavlja pitanja bez ikakva povoda. Povod postoji. Ne treba ga izmišljati, a još manje pretvarati u bezazlenu razglednicu čim poznatom pjevaču postane neugodno.

Grašo: možeš prihvatiti nastup, ali ne možeš naručiti reakciju publike

Grašo ima pravo birati gdje će pjevati. Publika ima pravo reći da joj se izbor ne sviđa. Te dvije slobode vrijede istodobno. Pjevač nije zaposlenik svojih obožavatelja, ali ni obožavatelji nisu njegova služba za odnose s javnošću.

Najlakša obrana takvog angažmana glasi: to je posao. U redu. Ali posao nije odgovor na svako pitanje o poslu. I izbor naručitelja dio je profesionalne odluke, osobito kad govorimo o čovjeku koji već ima ime, publiku i karijeru.

Nitko od Graše ne traži da između dvije pjesme održi predavanje o srpskoj politici. Pitanje je jednostavnije: zašto baš taj nastup? Ako je odgovor da je prihvatio profesionalni angažman, neka tako i kaže. To je razumljiv odgovor. Nije čarobna gumica za sve što publika misli o njemu.

Grašo i Kavčič prijatelji su od 1997. i međusobni su vjenčani kumovi, prema njihovim javnim izjavama koje prenose mediji. Ta bliskost objašnjava zašto je chef relevantan za ovu priču. Ne dokazuje da je ugovorio nastup niti da Grašo podržava Vučićevu politiku. O njihovu odnosu.

Ali i bez takvih zaključaka ostaje dovoljno za kritiku. Poznati izvođač nastupa čovjeku bliskom političkom vrhu. Publika to vidi i prosuđuje. Ne može se uživati u popularnosti kad donosi pune dvorane, a onda publici oduzeti pravo na mišljenje kad se pojave fotografije s privatnog angažmana.

Upravo tu prestaje romantična priča o glazbi koja sve spaja. Glazba može spojiti ljude. Može i zabaviti društvo na privatnoj proslavi. Nema potrebe svako pjevanje predstavljati kao povijesnu misiju pomirenja. Ponekad je to jednostavno nastup. A ponekad je i nastup loš izbor za vlastiti javni ugled.

Rađa: fotografija nije optužnica, ali ni sportska slava nije štit od pitanja

Na staroj fotografiji uz Grašu i Kavčiča stoji Dino Rađa. Fotografija druženja njih trojice u Istri objavljena je u travnju 2022. godine. Podijelila ju je Viktorija Rađa. To nije fotografija s Petrovićeva rođendana u Veneciji. Izvorni kontekst fotografije.

Ta razlika mora ostati vidljiva i onome tko želi oštar tekst. Inače više ne kritiziramo, nego podvaljujemo. Za Rađu nisam našao potvrdu da je bio na toj rođendanskoj proslavi, da je ugovarao Grašin nastup ili da se osobno druži s Vučićem.

Ono što postoji jest javno poznato prijateljstvo i kumstvo s Grašom, kao i druženje s Kavčičem. Grašo je Rađi bio vjenčani kum, a Rađa je poslije uzvratio kumstvo. Njihova bliskost nije slučajni susret pred fotoaparatom. O kumstvu.

Rađina košarkaška karijera ne treba ničiju obranu. Ovaj tekst nije rasprava o njegovim koševima. Upravo zato nema smisla potezati medalje kao odgovor na pitanja o javnim istupima, društvu ili načinu na koji se sportske legende predstavljaju u medijima.

Želim manje oduševljenih opisa slavnog društva i više jasno napisanog konteksta. Kad se uz poznatog sportaša objavi fotografija, nisu dovoljni osmijesi, čaše i riječ „kumovi”. Tko su ljudi na slici, kada je snimljena i što se o njihovim odnosima može reći? To je novinarski posao, ne kvarenje zabave.

Rađa govori i o nekadašnjoj jugoslavenskoj košarci i prijateljstvima koja su preživjela raspad države. U nedavnom izvještaju s Mundijala prijateljstva u Ulcinju prenesene su njegove uspomene na tu generaciju. To daje podlogu za razgovor o sportskoj nostalgiji, ali ne za izmišljanje stranačke pripadnosti. Rađine izjave iz Ulcinja.

Meni ta priča o nekadašnjoj generaciji nije odgovor na današnju politiku. Lijepo je sačuvati prijatelje. Još je važnije ne koristiti lijepu uspomenu kao opće opravdanje za svako današnje društvo. Čovjek može cijeniti bivšeg suigrača, a ipak sasvim jasno govoriti o vlasti i ljudima koji su joj bliski. Jedno ne poništava drugo.

Ne tvrdim da je Rađa komentirao ovaj Grašin nastup. Niti ću ga proglasiti Vučićevim prijateljem zato što poznaje istog chefa. Ali ne pristajem ni na ideju da uz ime proslavljenog sportaša smiju stajati samo komplimenti. Ugled nije zabrana kritike.

Neka fotografije ostanu fotografije, a pitanja pitanja

Grašo treba računati na reakciju publike zbog nastupa koji je prihvatio. Rađu ne treba seliti na proslavu na kojoj njegovo prisustvo nije potvrđeno. Kavčičeve javne veze s Vučićem ne treba skrivati iza bezličnog opisa „poznati chef”.

To su tri različite stvari. Kad ih napišemo točno, priča je i dalje dovoljno neugodna. Ne treba joj dodavati izmišljeni honorar, izmišljeni susret ni političku etiketu.

Kumstvo je privatna stvar. Javno objavljena fotografija i javni nastup nisu. Tko ih objavljuje ili prihvaća, mora računati i na pogled publike koji nije uvijek pun divljenja.