Jakove, preračunao si se. Regionalna ljubav traje do prve pogrešne pjesme.

Jakov Jozinović dobio je ubrzani tečaj regionalnog estradnog poslovanja. Prva lekcija: glazba nema granica. Druga: ipak ima, samo ti ih nitko ne pokaže dok prodaješ ulaznice.

Sada je po internetu krenula starija snimka na kojoj pjeva Thompsonovu pjesmu „Ako ne znaš što je bilo”, a dio srpskih tabloida reagirao je kao da im je na blagajni Arene osobno objavio rat.

Kurir u naslovu viče „SKANDAL!” i dodaje da se „traži zabrana ulaska u našu zemlju”. Do jučer mikrofon, danas granična policija. Regionalna suradnja napreduje velikim koracima.

Telegraf piše da je Jakov Srbima „zabio nož u leđa”. Eto što se dogodi kad kulturnu rubriku uređuje dežurni kirurg nacionalnih osjećaja. Čovjek otpjeva pjesmu, a redakcija već priprema izvještaj s bojišta.

Na Redditu se može pročitati: „Bio mi je drag al vise nakon ovog nije :)”. Drugi komentar traži zabranu ulaska i poručuje: „Pevaj svojoj mami”. Ima i drukčijih reakcija, ali ove lijepo pokazuju koliko je nekima malo trebalo da od obožavatelja postanu carinici.

Jakove, krasno si to posložio.

Bivši logoraši mole te da promijeniš mjesto koncerta, ti ostaješ pri SPENS-u. Onda ispliva snimka Thompsonove pjesme i dio publike kojoj nisi htio uskratiti nastup počne tražiti da joj uskratiš i vlastitu prisutnost.

To je već ozbiljan estradni talent: uspjeti razočarati ljude koji su te molili da ne dođeš i naljutiti ljude kojima si ipak došao.

Nisam nikad bio njegov obožavatelj. Neću postati ni sada, samo zato što su srpski tabloidi otkrili da mu na repertoaru postoji Thompson. Ne dijelim potvrde o domoljublju prema tome tko je danas završio na naslovnici Kurira.

Meni je važnije što je napravio kad su mu se obratili bivši zatočenici.

Braniteljske udruge i logoraši tražili su otkazivanje ili premještanje nastupa iz SPENS-a. Postojala je, dakle, i mogućnost druge dvorane. Vrlo jednostavna stvar za razumjeti, čak i bez stručnjaka za krizno komuniciranje. Jakov je koncert ipak održao.

O ulozi SPENS-a 1991. vodi se rasprava, ali postoje dokumenti i svjedočanstva o dovođenju prisilno odvedenih ljudi iz Vukovara, odvajanju, ispitivanju i slanju u logore. Za ljude koji su ondje bili to nije bila rasprava o akustici.

Kad ti takav čovjek kaže da ga određeno mjesto boli, možeš barem zastati. Razgovarati. Razmotriti drugu adresu.

Ali estrada voli velike riječi jer su male odluke često skuplje.

Ljubav, mladost, povezivanje, granice koje nestaju. Sve to odlično zvuči dok nitko ne pita treba li zbog toga promijeniti ugovorenu lokaciju. Tada odjednom nastupa logistika. Ljubav je univerzalna, ali dvorana je već rezervirana.

A sada Jakov može čitati koliko vrijedi naklonost dijela njegove regionalne publike. Kupnja ulaznice očito je nekima značila da su kupili i pravo uređivanja njegova privatnog repertoara.

Dobro došao u veliku obitelj. Ostavi kaput, sjedni, osjećaj se kao kod kuće. Samo nemoj tu pjesmu.

Tu se preračunala cijela slika bezbrižnog regionalnog miljenika. Ona u kojoj svi plješću, nitko ništa ne zamjera, a svako neugodno pitanje možeš preskočiti porukom o ljubavi. Dovoljna je bila jedna snimka da se vidi kako taj dogovor ima sitna slova.

Je li mu karijera završena? Rasprodane dvorane nisu isto što i ljutiti komentari. Ali priča o Jakovu koji će se svima svidjeti i nikome zamjeriti dobila je svoj završni refren.

I dobro je da jest.

Jer ne možeš cijeli javni život provesti kao estradni osvježivač zraka: pojaviš se, zamiriše ljubav, svi zaborave što ih je mučilo.

Ponekad te netko nešto konkretno pita.

Bivši logoraši pitali su ga za SPENS. Tabloidi ga sada ispituju zbog Thompsona. A Jakov stoji između, s mikrofonom i saznanjem da osmijeh ipak nije odgovor na baš svako pitanje.

Preračunao se? Po meni jest. Zamislio je pozornicu dovoljno široku za sve, a previdio da neki od njegovih najglasnijih zagovornika drže i popis zabranjenih pjesama.

Sad neka njima objašnjava ljubav bez granica.

Bivšim logorašima još duguje ozbiljniji odgovor od refrena.

A što ćemo sad s najavljenim Beogradskim arenama? Koncerti su najavljeni za 24. i 25. listopada. Na njegovoj službenoj stranici prvi je označen rasprodanim, dok je za drugi još ponuđena kupnja ulaznica. Hoće li publika doći slušati Jakova ili pregledavati njegov repertoar kao carinik gepek? Prije prve pjesme još samo potvrda da u posljednjih šest mjeseci nije pjevušio ništa s popisa nepoželjnih izvođača.

Ako nastupi, kako će tabloidi objasniti da čovjek koji im je upravo „zabio nož u leđa” opet zaslužuje punu dvoranu? Ako otkaže, kamo je nestala glazba koja ne poznaje granice? Otkazivanje zasad nije potvrđeno, pa će odgovor dati koncerti, a ne komentari.

Jakove, sad poveži. Bivšim logorašima nisi uslišio apel da premjestiš koncert, a dio onih kojima si ipak došao sada bi premjestio tebe preko granice. Toliko si uspješno spojio regiju da te jedni pitaju zašto si došao, a drugi zašto bi ponovno dolazio.

Preračunao si se. Dvije stolice izgledale su udobno dok netko nije pustio snimku. Sad između njih pokušaj smjestiti dvije Arene.

Autorski komentar. Koncerti su prema službenoj stranici najavljeni za 24. i 25. listopada; otkazivanje nije potvrđeno.