DJECI TREBAJU HEROJI: He-Man ih je učio hrabrosti, poštenju i odgovornosti, a današnji crtići prečesto samo zbunjuju

Za one koji su odrastali osamdesetih, jedan crtić bio je više od popodnevne razbibrige. He-Man i Gospodari svemira, premijerno prikazan 1983., djeci nije nudio samo mišićavog junaka s mačem, nego nešto puno vrjednije: jasnu, čvrstu i razumljivu sliku svijeta u kojoj se zna gdje je dobro, a gdje zlo. A upravo to je ono što današnjim crtićima sve više nedostaje.

Jasna crta između dobra i zla

He-Man je bio junak, Skeletor zlikovac, i tu nije bilo dvojbe. Dijete koje je gledalo taj crtić učilo je razlikovati ispravno od pogrešnog, a da mu nitko nije morao držati predavanje. He-Man svoju golemu snagu nikada nije koristio za sebe, nego za zaštitu slabijih i za ono što je pravedno. „Znanje daje moć, ali karakter određuje kako ćeš tu moć koristiti”, glasila je jedna od poruka, rečenica koju bi i danas mnogi odrasli trebali istetovirati na čelo.

Uz to su išle vrline koje su tiho gradile karakter: hrabrost i ustrajnost čak i kad je sve izgledalo izgubljeno, vjernost prijateljima, poštovanje i, možda najvažnije, odgovornost. Princ Adam nije bježao od svoje uloge, nego ju je prihvaćao, poručujući gledatelju da svatko od nas ima zadatak koji treba ispuniti. To nisu bile prazne fraze, nego moralni kompas upakiran u avanturu.

Što se to promijenilo

Usporedite to s velikim dijelom onoga što se danas nudi najmlađima. Umjesto jasnih junaka, sve češće dobivamo moralnu sivilu u kojoj „nema pravih zlikovaca” jer su svi tobože „složeni likovi”. Umjesto poruke, dobivamo ironiju i cinizam, kao da je iskrenost nešto čega se treba sramiti. A iznad svega lebdi komercijalni interes: kontroverza privlači pažnju, pažnja donosi novac, pa se sadržaj sve češće kroji prema tome što će izazvati buku, a ne prema tome što je djetetu dobro.

Rezultat je da dijete, umjesto čvrstih orijentira, dobiva maglu. A dijete odgojeno na magli teže razlikuje bitno od nebitnog, lakše ga se zbuni i lakše postaje podložno tuđim utjecajima, kakvi god oni bili.

Zabrinutost roditelja koju ne treba prešućivati

Istina je i to da su se crtići promijenili po sadržaju, ne samo po tonu. Danas otvoreno ulaze u teme spola, identiteta i obiteljskih odnosa na način kakav prije jednostavno nije postojao. Velik dio roditelja, osobito onih tradicionalnih i vjerskih nazora, smatra da takve teme ne pripadaju sadržaju namijenjenom najmlađoj djeci i da bi o njima, ako uopće, trebala govoriti obitelj u svoje vrijeme, a ne crtić. Ne moraju se svi s time složiti, ali ta je zabrinutost stvarna, raširena i zaslužuje da je se sasluša, a ne da je se odmah otpiše kao nazadnost. Roditelj koji želi da mu dijete najprije nauči što je hrabrost, poštenje i odgovornost nije neprijatelj nikoga.

Zaključak

He-Man nije bio samo borac, bio je uzor. Pokazivao je djeci da se dobrota, hrabrost i odgovornost na kraju isplate. Nitko ne traži da se vrijeme vrti unatrag ni da svaki crtić bude propovijed, ali vrijedi se sjetiti čemu dječji sadržaj uopće služi. Djeci su potrebni heroji koji ih uče da budu bolji ljudi, a ne proizvodi koji ih uče da prihvate sve bez razlikovanja. Jer ono što u djetinjstvu upiješ, nosiš cijeli život, a karakter se, kao i kod He-Mana, gradi na jasnim vrijednostima, ne na magli.