6500 Indijaca na jednoj diplomi: Australija gasi kurs zbog viza, ne zbog učenja

Šest tisuća petsto upisa s jedne adrese — Indija. Australija je prošli tjedan zatvorila VET Graduate Diploma of Management (Learning) za nove strane studente. Ne zato što je kurikulum loš. Zato što je kurs postao cijev za vizu. Podaci Andrew Nortona, neovisnog stručnjaka za visoko obrazovanje, ne ostavljaju mjesta za salon: Indija 6500, Nepal oko 2200, Filipini oko 1500, Pakistan oko 1300. Južna Azija drži ljestvicu. Ostalo je priča za marketing „međunarodnog obrazovanja“.

„Uvijek je bilo o migraciji“

Norton na X-u nije uljepšavao: vlada kaže „javni interes“, ali „uvijek je bilo o migraciji“. Pomoćni ministar za međunarodno obrazovanje Julian Hill pakuje to u diplomatski jezik — zaštita integriteta sektora, dokazi o onshore transferima „non-genuine“ studenata, visoke stope odbijanja viza i nedovršenih programa. Prijevod na hrvatski: upisuješ se da ostaneš, ne da položiš. Tko je već krenuo, smije završiti. Novi strani upisi — stop. Agenti više ne smiju loviti meso za taj diploma-mill.

To je prva uporaba novih ovlasti za gašenje kursa. Simbolično, ali dovoljno da se čuje poruka: Australija više neće glumiti da je svaki „graduate diploma“ akademija. Dio je predaje pred rekordnom imigracijom i rastom One Nationa. Narod je bijesan zbog gužve u stanovima, škola i bolnica. Sustav kasni, ali barem priznaje dijagnozu umjesto da je zove „rasizmom“.

Diploma kao boravišna dozvola

Obrazac poznajemo i bliže Europi. Student visa na Zapadu dugo je bila politezna riječ za demografsku politiku bez glasanja. Školarina puni blagajnu privatnih i javnih škola; tržište rada dobiva jeftinu radnu snagu; političari dobivaju grafove „atraktivnosti“. Kad se brojke poklope — jedna zemlja porijekla, jedan kurs, tisuće upisa — prestaje priča o „raznolikosti campusâ“. Ostaje industrija statusa.

Hrvatska još nije Australija po obujmu. Ali Hrvatska gleda iste lobbyje: više stranih studenata, „internacionalizacija“, EU kvote, humanitarni koridori koji se pretvaraju u trajni boravak. Tko danas ne vidi paralelnu logiku, sutra će se čuditi zašto su predavanja na engleskom, a domaći nestaju iz kvadrata i iz matičnih knjiga. Brojka 6500 nije anegdota — to je dokaz da se migracija može pakirati u PDF upisa.

Europa, pogledaj brojke

Dok Bruxelles dijeli lekcije o „otvorenosti“, Canberra gasi tapu na jednom kursu jer je postao visa-fabrika. Razlika nije u moralu. Razlika je u tome tko još smije izgovoriti riječ migracija bez da ga smjesta proglase ekstremistom. Noticer donosi podatke. Norton donosi dijagnozu. Hill donosi administrativni nož. Tri stvari koje europski saloni mrze: brojku, uzrok, rez.

Isti mehanizam vidimo od Londona do Berlina: „studenti“, „radnici manjka“, „obiteljsko spajanje“ — pa tek onda ankete u kojima birači kažu dosta. AfD u Saskoj-Anhaltu nije pao s neba. One Nation u Australiji nije pao s neba. To su reakcije na politiku koja je godinama odbijala mjeriti tko dolazi i zašto ostaje.

Industrija agenata

Iza brojki stoji lanac: agenti, privatni kolegiji, onshore transferi s kursa na kurs dok viza traje. Hill govori o „non-genuine“ studentima. Norton govori o migraciji. Obitelji u Melbourneu i Sydneyju govore o najamnini. Tri jezika, ista dijagnoza. Kad država napokon ugasi jedan diploma-mill, lobby odmah vrišti o „ksenofobiji“ i „napadu na izvoz obrazovanja“. Izvoz je bio stvaran. Obrazovanje — često nije.

Poruka Zagrebu

Narodni Reporteri ne mrze studente. Mrzimo laž. Laž je kad se politička demografija preoblači u „obrazovanje“. Laž je kad se kritika zove rasizam, a milijunski tokovi zovu se „talent“. Australija je, barem u ovom kursu, prestala glumiti. Europa — i Hrvatska u njoj — još glumi. 6500 na jednoj diplomi nije uspjeh internacionalizacije. To je upozorenje: zatvorite cijevi dok još imate državu. Jer kad diploma postane boravišna dozvola, više nemate sveučilište. Imate šalter.