Sud blokira Trumpovo ograničenje viza: strani studenti i novinari opet izvan kontrole suverenosti

Američki savezni sudac F. Dennis Saylor iz Bostona u ponedjeljak je blokirao provedbu novog pravila administracije predsjednika Donalda Trumpa kojim bi se ograničilo trajanje boravka stranih studenata i novinara u SAD-u bez podnošenja zahtjeva za produljenje. Odluka je pala dan uoči stupanja na snagu pravila Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS). Reuters, prenose Hina i domaći mediji, bilježi još jedan udar sudova i interesnih skupina na instrumente državne kontrole migracija.

Sudac je odluku donio u korist koalicije sindikata i organizacija koje štite interese u visokom obrazovanju. DHS, prema Sayloru, nije ispunio obveze iz Zakona o upravnom postupku: nije valjano razmotrio primjedbe ni manje restriktivne alternative. Argumente o nacionalnoj sigurnosti i sprječavanju zlouporaba viznog sustava sudac je ocijenio iznimno slabima. Iz DHS-a nisu odmah komentirali. Poruka je, međutim, glasna: čak i kada izabrana administracija pokuša stegnuti vizni kanal, sud i lobiji mogu zaustaviti mjera satima prije primjene.

Vize kao migracijski kanal, ne samo studentska pogodnost

Studentske i novinarske vize u javnosti se često predstavljaju kao tehnička, humanitarna ili akademska tema. U stvarnosti one su i kanal ulaska, boravka i produljenja statusa. Kada država ne ograniči trajanje boravka i ne zahtijeva redovito produljenje, gubi se osnovni alat nadzora. Trumpova administracija pokušala je upravo to: vratiti rokove, vratiti zahtjev za produljenje, vratiti državi pravo da zna tko, koliko dugo i pod kojim uvjetima ostaje.

Sud je to zaustavio. Ne referendumom. Ne izborima. Odlukom jednog suca, na tužbu koalicije interesnih skupina. To je točka koju suverenisti u Europi i Hrvatskoj moraju gledati bez naivnosti. Migracijska politika danas se ne vodi samo u parlamentima. Vodi se u sudnicama, na tužbama nevladinih i sindikalnih saveza, kroz procedure koje se koriste kao oružje protiv svake restriktivnije mjere. Kad argument nacionalne sigurnosti sud proglasi iznimno slabim, pitanje nije samo pravno. Pitanje je političko: tko smije braniti granicu.

Tko stvarno odlučuje o granicama

Trump je izabran s jasnim mandatom strože migracijske politike. DHS je pripremio pravilo. Dan uoči primjene sud ga blokira. Isti obrazac Europljani poznaju iz vlastitih država: vlade najavljuju kontrole, a mreža sudova, agencija, nevladinih organizacija i medijskog pritiska usporava ili poništava provedbu. Hrvatska to vidi na vanjskoj granici Europske unije, na Balkanu, u raspravama o kvotama, azilu i tzv. humanitarnim koridorima. Formalno država odlučuje. Stvarno često odlučuje netko drugi.

Studenti i novinari nisu automatski prijetnja. Ali kategorije bez jasnog roka boravka i bez obveze produljenja stvaraju sivu zonu. U sivoj zoni rastu zlouporabe, lažni statusi, produženi boravci i politički pritisak da se svako ograničenje proglasi napadom na slobodu. Točno taj mehanizam vidi se u Bostonu: sigurnosni i antizlouporabni argumenti odbačeni su kao slabi, a proceduralni formalizam postao je štit za status quo otvorenijeg ulaska.

Lekcija za Europu i Hrvatsku

Europa i Hrvatska trebaju čitati ovu vijest kao upozorenje, ne kao daleku američku anegdotu. Ako Sjedinjene Države, s vlastitom vojskom, obavještajnim službama i snažnim izvršnim mandatom, moraju gledati kako sud jedan dan prije primjene gasi vizno ograničenje, što tek očekivati od europskih država uhvaćenih u mrežu nadnacionalnih pravila, azilnih direktiva i lobija za otvorene granice?

Hrvatska je na vanjskoj granici. Kroz nju prolaze migracijski pravci prema zapadu. Svaka naivnost o studentskim, novinarskim ili humanitarnim vizama kao bezazlenim kategorijama plaća se pritiskom na granici, u prihvatilištima i u gradovima. Suverenistička politika znači: država određuje tko ulazi, koliko ostaje i pod kojim uvjetima. Ako to određuju sudovi na tužbu interesnih skupina, onda suverenitet nije više politička odluka naroda. On je pravni trofej za one koji žele više ulazaka i manje kontrole.

Možemo! i SDP u Hrvatskoj redovito guraju mekši, ideološki okvir prema migracijama: manje kontrole, više priče o pravima, manje o odgovornosti države da štiti vlastiti narod. Američki primjer pokazuje kamo vodi taj pristup kada se pretvori u institucionalnu silu. Čak i kada birači daju mandat za strože mjere, aparat i sudovi mogu ih zaustaviti u zadnji čas. To nije demokracija u punom smislu. To je vladavina postupka nad voljom naroda.

Suverenost ili proceduralna blokada

DHS nije dobio priliku primijeniti pravilo. Sudac je rekao da argumenti nisu dovoljni i da procedura nije ispoštovana. Možda će administracija ići dalje, pojačati obrazloženje, ponoviti postupak. Ali sama dinamika je jasna: svako stezanje viznog režima dočekuje se tužbom. Svaka tužba može kupiti mjesece ili godine statusa quo. U tom statusu quo migracijski kanali ostaju širi nego što su birači htjeli.

Za Hrvatsku pouka nije da kopira američki spor. Pouka je da se instrumenti kontrole grade čvrsto, unaprijed, bez iluzija da će interesne skupine mirno prihvatiti restriktivniju politiku. Studentske i novinarske kategorije moraju imati jasne rokove, jasna produljenja i jasnu mogućnost odbijanja. Granica koja ne zna tko ostaje i dokad nije granica. Ona je formalnost.

Trumpova administracija pokušala je vratiti kontrolu. Sud ju je, zasad, zaustavio. Europa gleda. Hrvatska treba gledati bez naivnosti. Tko odlučuje o vizama, odlučuje i o tome tko živi unutar granica. Ako to nisu birači i izvršna vlast s mandatom, onda suverenitet pripada onima koji tuže. Narodni interes traži obrnuto: država koja smije reći ne, i koja to ne može izgubiti u jednoj sudnici dan uoči primjene.