Gaza: 630 tijela iz ruševina, još 8000 pod betonom. UN govori o zločinima

Iz ruševina Gaze od studenoga 2025. izvučeno je više od 630 tijela i posmrtnih ostataka. Palestinske vlasti procjenjuju da je pod krhotinama još više od 8000 ljudi. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk kaže da se iskapaju ostaci cijelih obitelji, često žena i djece, te da otkrića ponovno aktualiziraju sumnje na ratne zločine.

To nije "statistika rata". To je pejzaž u kojem Izrael i dalje drži buldožere i zabranjuje opremu za identifikaciju, dok Zapad pretvara šutnju u diplomaciju.

61 milijun tona ruševina

Izraelski napad na Gazu, pokrenut nakon hamaskog upada u listopadu 2023., ostavio je oko 61 milijun tona ruševina. Uklanjanje bi, procjenjuje se, moglo potrajati i sedam godina. Prekid vatre uz američko posredovanje okončao je sukobe punog intenziteta u listopadu 2025., ali nije obustavio redovite izraelske udare. Obje strane optužuju jedna drugu za kršenje dogovora. Na terenu, mrtvi ostaju pod betonom.

Türk upozorava da bi dosad pronađena tijela mogla biti "tek vrh ledene sante". Veliki dijelovi Pojasa sravnjeni su bombardiranjem ili kasnijim operacijama. Istodobno UN optužuje Izrael da nastavlja poravnavati zone pod svojom kontrolom "bez poštovanja prema mrtvima".

DNK setovi i bageri kao oružje kontrole

Ajith Sunghay, voditelj ureda UN-a za ljudska prava na okupiranim palestinskim područjima, kaže da izraelska ograničenja na uvoz DNK setova i bagera ometaju izvlačenje i identifikaciju. To je hladna administracija smrti: ne trebaš poricati masovne grobnice ako zabraniš alate kojima se one otvaraju.

Ured izraelskog premijera i ministarstvo vanjskih poslova nisu odmah odgovorili. Izrael odbacuje optužbe da namjerno gađa civile i tvrdi da ratuje protiv Hamasa. No brojke žena i djece pod ruševinama, i tempo rušenja stambenih blokova, već su u UN-ovu izvješću iz 2024. opisani kao obrazac koji zahtijeva istragu.

Zapadna šutnja i dvostruka mjerila

Dok europski dužnosnici drže bingo kartice za govor Ursule von der Leyen, u Gazi se broje kosturi obitelji. Medijski aparat koji inače vrišti o "međunarodnom pravu" ovdje utišava ton. Iran i otpor u regiji čitaju poruku jasno: pravo vrijedi selektivno. Hrvatska suverenistička javnost to mora imenovati bez lažne neutralnosti.

Kritika Izraela nije antisemitizam. Kritika je kad država ostavlja tisuće tijela pod betonom, ograničava forenziku i nastavlja buldožerima gaziti zone u kojima leže mrtvi. Tko to relativizira, sudjeluje u zločinu šutnje.

Što slijedi

Bez međunarodnog pristupa lokacijama, bez opreme i bez političkog pritiska, brojka od 630 ostat će samo uvod. Ako je pod ruševinama još 8000 ljudi, onda je "primirje" koje ne otvara put istini samo nastavak rata drugim sredstvima. Hrvatski medijski prostor ne smije to prepustiti bruxelleskim floskulama. Brojke su dovoljno glasne. Treba ih ponavljati.

Zašto Hrvatska ne smije šutjeti

Hrvatska javnost navikla je na selektivni moral Zapada. Kad treba sankcionirati neprijatelja du jour, pravo je apsolutno. Kad treba istražiti tisuće tijela pod gazanskim betonom, ton postaje "složeno". Brojke od 630 izvučenih i procjene o još 8000 pod ruševinama nisu složene. One su užasne i dovoljno jasne za politički stav.

Kritika Izraela ovdje nije moda. Ona slijedi iz činjenica koje navodi i UN: obitelji pod zgradama, ograničenja na forenzičku opremu, nastavak rušenja. Iran i dio Globalnog Juga to čitaju kao dokaz da međunarodno pravo vrijedi dok služi moćnijima. Europa koja to ne imenuje gubi vjerodostojnost i u Zagrebu i u Teheranu.

Zato ovaj dosje ostaje otvoren. Svako novo izvlačenje tijela treba pratiti, svaku blokadu bagera i DNK setova treba imenovati, i svaku bruxellesku floskulu treba mjeriti prema mrtvima pod betonom. Primirje bez istine nije mir. To je administracija zločina.

Brojke treba ponavljati dok ne postanu politička činjenica, ne samo humanitarna bilješka. 630 izvučenih tijela. Više od 8000 još pod ruševinama. 61 milijun tona krhotina. To je okvir u kojem se mjeri svaka izjava o "primirju" i svaka bruxelleska lekcija o pravu.