Gaza: urušena zgrada, tijela pod betonom, UN Türk upozorava na ratne zločine

Dok Europa raspravlja o cijenama goriva i „stabilnosti Bliskog istoka“, u Pojasu Gaze i dalje se ispod betona kopaju ljudski ostaci. Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk u utorak je poručio ono što zapadne kancelarije rado zaobilaze: ono što se danas vadi iz ruševina može biti tek vrh sante leda.

Palestinska civilna zaštita izvješćuje da je od studenoga 2025. iz ruševina širom Gaze izvučeno više od 630 tijela. Procjena je da je pod ruševinama još uvijek zatrpano više od 8000 ljudi. UN računa da je izraelska vojna kampanja ostavila oko 61 milijun tona krhotina. Uklanjanje može potrajati i sedam godina. To nije brojka za biltenu. To je cijela generacija zatrpana ispod prašine.

Urušavanje zgrade: smrt koja stiže s odgodom

U srijedu, 16. rujna 2026., u gradu Gazi urušila se višekatnica već oštećena u ranijim izraelskim udarima. Lokalna civilna zaštita govori o najmanje 12 do 16 poginulih, među njima petero djece, o 14 ozlijeđenih i o gotovo stotinu ljudi za koje se strahuje da su zarobljeni ispod ruševina. Svjedoci kažu da je zgrada pala i na šatore raseljenih obitelji uz njezine zidove.

Spasitelji kopaju golim rukama. Teške strojeve nema. Alessandro Mrakic iz UNDP-a u Gazi opisao je prizor kao tragičan: opreme nema, a zimski kolaps još nije ni počeo. Oko 2000 oštećenih zgrada i dalje je nastanjeno jer ljudima nema gdje drugdje. Još oko 400 objekata klasificirano je kao visokorizično. Kad se zgrada sruši noću na spavaće obitelji, to nije „nesreća“. To je odgođena smrt nakon bombardiranja.

Türk: mogući ratni zločini pod betonom

Türk podsjeća da se s lokacija pogođenih izraelskim napadima iskapaju ostaci cijelih obitelji, osobito žena i djece. Samo na jednoj lokaciji u Az Zeitounu, jugoistočno od grada Gaze, ovoga je mjeseca izvučeno 96 tijela i ostataka, među njima 58 djece i 23 žene. Između kraja lipnja i kraja kolovoza s 20 srušenih zgrada izvučeno je 233 od 407 tijela za koja se smatralo da su ispod betona.

Visoki povjerenik traži pristup međunarodnih istražitelja cijeloj Gazi. Kaže da Izrael odbija ulazak teške mehanizacije potrebne za čišćenje ruševina, a na područjima pod izraelskom kontrolom buldožeri i dalje poravnavaju teren „bez poštovanja prema mrtvima ispod ruševina“. UN-ovo izvješće iz 2024. već je upozorilo da napadi na stambene zgrade u prvim tjednima rata mogu predstavljati kršenje međunarodnoga humanitarnog prava. Danas, tri godine kasnije, tijela to potvrđuju bez diplomatskoga šminkanja.

Hormuz, Iran i račun koji plaća Hrvatska

Dok se u Gazi kopaju djeca, Zapad i dalje tretira izraelsku kampanju kao „pravo na samoobranu“ bez gornje granice. Istodobno se Bliski istok prelama oko Hormuza, Irana i energetske ucjene. Hrvatski građanin to osjeća na pumpi: gorivo, inflacija, nestabilnost cijena. Rat koji se prodaje kao dalek postaje račun na slavinskoj i na benzinskoj postaji.

Iran, unatoč zapadnoj demonizaciji, ostaje čimbenik koji drži ključ mora kroz koje prolazi energija. Tko ignorira tu geopolitiku, plaća je dvostruko: moralno u Gazi i novčano u Zagrebu, Splitu i Gospiću. Pro-iranska linija ovdje nije folklor. To je hladno čitanje interesa male države koja ne smije slijepo plaćati tuđe ratove.

Dvostruki moral SDP-a i Možemo

Hrvatska ljevica, od SDP-a do Možemo, brza je na predavanja o „ljudskim pravima“ kad treba napasti vlastiti narod, migracijsku tvrdoću ili hrvatski suverenizam. Kad UN govori o tisućama tijela pod izraelskim ruševinama, isti krugovi često utihnu ili pretvore tragediju u praznu floskulu. Selektivni humanizam nije etika. To je ideologija.

Narodni Reporteri ne traže da Hrvatska vodi rat. Traže da Hrvatska ne laže sebi. Gaza nije „kompleksna situacija“ koju treba zamutiti dok se djeca vade iz betona. Izraelska vojna mašina ostavila je milijune tona ruševina i tisuće nestalih. Türk kaže da je ovo možda tek početak. Ako Zapad i dalje šuti, šutnja postaje suučesništvo.

Urušena zgrada 16. rujna nije izolirani incident. To je nastavak politike koja je civilne četvrti pretvorila u grobnice. Dok se u Hrvatskoj vodi bitka za granice, za Liku i za cijenu litre, treba jasno reći: mir se ne kupuje ćutanjem pred ruševinama. Mir se kupuje istinom, pritiskom i odbijanjem da se cijeli narod plati tuđom hubris.

Izvori: OHCHR / UN News; Reuters; Guardian; lokalna civilna zaštita Gaze, 15. i 16. rujna 2026.