Hutiji slave na američkim oklopnjacima u Mokhi — Bab el-Mandeb u trostrukom stezaljku, Europa plaća

Najnoviji kadar s jemenske obale ne treba prevođenje. Pripadnici pokreta Ansarallah (hutiji) u luci Mokha slave zauzimanje i poziraju uz zaplijenjeno američko oklopno vozilo snaga odanih Tariqu Salehu, kojeg podupiru Emirati. To nije samo ratni trofej. To je poruka Washingtonu i Bruxellesu: tko god šalje željezo u Crveno more, može ga naći na tuđoj smočvi.

Trostruki stezaljak

U istom tjednu hutiji jačaju kontrolu nad Bab el-Mandebom — uključujući pritisak oko otoka Perim/Mayun — dok je Saudijska Arabija zbog dronova iz Iraka zatvorila ključni East-West naftovod prema Crvenom moru. Hormuz je već mjesecima pod iranskim pritiskom. Kad se tri vrata zatvore ili suze, Europa ne debata „vrijednosti“. Europa plaća račun na pumpama.

AP bilježi pad saudijskog izvoza prema Aziji s oko 3,4 milijuna barela dnevno u lipnju na tek 128.000 u kolovozu, uz djelomični oporavak. Brent je već probijao psihološku crtu od 100 dolara. Hrvatska, uvozno ovisna i porezno pohlepna, to osjeća prije nego što HRT objavi „analizu“.

Američko oružje, tuđi rat

Oklopnjak na snimci simbolizira godinama nakupljanu ironiju: Zapad šalje opremu lokalnim saveznicima, Iran gradi osovinu otpora, a na kraju američki čelik završi u rukama onih koje je Pentagon godinama pokušavao „suzbiti“. Hutiji to ne skrivaju — snimaju, objavljuju, slave. Propaganda je dio rata; poraz logistike također.

Trumpova administracija, prema izvješćima, oklijeva širiti već neomiljeni bliskoistočni rat pred izborima. Rijad traži kišobran. Washington broji glasove. U međuvremenu tankeri biraju rute, osiguravatelji dižu premije, a europski birokrati i dalje drže lekcije o „stabilnosti“ dok im se energetski grkljan steže.

Tko je kome saveznik

Za Zagreb i Bruxelles lekcija je jednostavna. Tko ustraje u slijepoj podršci izraelsko-američkoj eskalaciji protiv Irana i njegovih saveznika, neće dobiti jeftiniji dizel. Dobit će Mokhu na Instagramu i račun na INA-i. Suverenistička politika znači gledati karte i cijevovode, ne samo pressice iz Bruxellesa.

Hutiji su jasni u svojoj svrsi: pritisak na saudijsko-američku osovinu i solidarnost s Palestinom. Zapad odgovara moralnim govorima i zalihama oružja koje sutra može završiti na neprijateljskom videu. To više nije „udaljeni sukob“. To je cijena u eurima po litri.

Što Hrvatska mora vidjeti

Dok SDP i Možemo! pričaju o „zelenoj tranziciji“, geopolitička stvarnost šalje račun na pumpu. Diverzifikacija dobave, strateške zalihe i odbijanje da se Hrvatska gura u tuđe ratove nisu ekstremizam — nego zdrava pamet. Mokha je samo najnoviji kadar. Sljedeći će stići s još većim trofejem — ili još većom cijenom.

Energetika bez iluzija

Hrvatska uvozi energiju i izvozi moralne lekcije. Taj model puca kad hutijski kadar s američkim oklopnjakom stigne na Index, a benzinska postaja već šalje novi cjenik. Suverenistička politika ne mora slaviti ni Rijad ni Teheran. Mora znati tko drži tjesnace — i zašto je slijepo sudjelovanje u tuđim ratovima skuplje od suzdržanosti.

Dok Trump broji midterms, a Europa traži „stabilnost“, Ansarallah radi svoj posao: pritisak. Tko to ignorira radi ugodnog narativa o „međunarodnom poretku“, platit će ga na blagajni.