Ursula stiže s bingo karticom. Stanje Unije kao kviz, ne kao račun

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen 16. rujna drži godišnji govor o stanju Unije. Ususret tom ritualu, Facebook stranica "Europska komisija u Hrvatskoj" građanima je ponudila bingo karticu. Označavaj floskule, viči BINGO, osjećaj se uključenim. To nije komunikacija. To je priznanje da je politički sadržaj već potrošen.

EU institucije i njihovi čelnici već dugo, zahvaljujući promašenim politikama, nemaju zavidan ugled. Von der Leyen stoji posebno loše. Umjesto odgovora na migracije, industriju, rat i cijene energije, biraju gamifikaciju.

Bingo umjesto politike

"Još samo dva dana do #SOTEU. Jeste li spremni?" piše Komisija u Hrvatskoj. Vjeruju da će tijekom govora moći popuniti cijelu karticu. Spremi objavu, označavaj polja, javi kad vikneš BINGO. Drugim riječima: ne očekujete argument. Očekujte šablone koje ste već čuli sto puta.

Za suvereniste to je dijagnoza. Kad birokracija nema rezultata, prodaje angažman. Kad nema kontrole granica, prodaje "vrijednosti". Kad nema jeftine energije, prodaje zelene parole. Bingo kartica je savršena metafora: građanin više nije birač koji traži odgovornost, nego gledatelj kviza.

Što Hrvatska stvarno treba čuti

Hrvatska treba čuti o zaštiti vanjske granice, o zaustavljanju ilegalnih migracija, o industriji i poljoprivredi koje ne smiju biti žrtva ideoloških kvota, o obrambenoj autonomiji Europe koja ne znači rasprodaju suvereniteta Bruxellesu. Umjesto toga dobiva ritual u kojem se "stanje Unije" mjeri brojem hashtagova.

Isti aparat koji u Zagrebu hrani krug udruga i moralne komisije, u Bruxellesu hrani iluziju da je komunikacijski trik zamjena za politiku. Možemo i SDP to slavodobitno dijele kao "europski stil". Običan čovjek vidi račun za struju, gužvu u sustavu azila i propovijedi o tome kako je on problem ako se buni.

Von der Leyen kao brend, ne kao odgovor

Govor o stanju Unije trebao bi biti obračun s neuspjesima. Umjesto toga najavljuje se kao event. Dok se u Gazi broje tijela pod ruševinama, a u Hormuškom tjesnacu gore tankeri, Komisija u Zagrebu dijeli bingo. Prioriteti su jasni: sačuvati imidž, ne riješiti krizi.

Hrvatska ne smije biti statist u tom teatru. Suverenistička politika znači reći naglas da je Unija sredstvo, ne oltar. Suradnja da, vazalstvo ne. Ako je bingo jedini jezik kojim Komisija zna govoriti Hrvatima, onda je poruka stigla prije samog govora.

Što raditi 16. rujna

Gledati govor. Brojati floskule. Pa tražiti od hrvatskih zastupnika da idući dan postave pitanja o granici, migracijama, industriji i dvostrukim mjerilima prema Srbiji i Bliskom istoku. Bingo može ostati na Facebooku. Račun za promašene politike plaća se u stvarnosti.

Od Zagreba do Strasbourga, isti stil

Bingo kartica nije usamljeni marketing promašaj. Ona je vrh ledene sante komunikacije u kojoj institucije biraju ton kviza jer ne žele ton obračuna. Kad bi Komisija htjela ozbiljan razgovor s Hrvatima, govorila bi o graničnim prijelazima, o kvotama, o cijenama energije nakon Hormuza, o dvostrukim mjerilima prema Beogradu. Umjesto toga nudi polja za križanje.

To se lijepo slaže s lokalnom praksom Možemo elite: problem preimenuj u "narativ", pa ga riješi kampanjom. Građanin koji pita za brojke proglašava se problemom. Građanin koji igra bingo proglašava se "uključenim". Suverenistička politika odbija taj ugovor. Hrvatska nije fan klub Unije. Hrvatska je država s interesima.

Zato 16. rujna treba gledati govor, ali još više trebaju uslijediti pitanja hrvatskih zastupnika. Ako nakon SOTEU-a ostane samo dojam da je Europa opet sama sebe nagradila floskulama, bingo je uspio. Ako ostane popis konkretnih zahtjeva o granici, industriji i Srbiji, uspjeli smo mi.

Hrvatski čitatelj zaslužuje jednostavan test. Nakon govora 16. rujna, ima li jedna nova mjera za granicu, jedan novi uvjet prema Beogradu, jedna nova obrana industrije? Ako nema, bingo je bio cijeli sadržaj. Ako ima, tek onda vrijedi pričati o "stanju Unije".