EU Kids Act: ispod 13 nema mreža, do 15 samo roditeljski mini-račun i sat dnevno

Europska komisija u četvrtak, 17. rujna 2026., u Strasbourgu odobrila je prijedlog Akta EU-a o djeci u digitalnom svijetu (EU Kids Act). Predstavila ga je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen nakon sastanka Kolegija. Ključne crte, kako prenosi Jutarnji list, glase: nema društvenih mreža za mlađe od 13 godina; nema osobnog računa za mlađe od 15; od navršenih 13 do 15 godina samo mini-računi koje postavljaju i nadziru roditelji ili skrbnici, s ograničenim funkcijama i najviše jednim satom dnevno. Od 15 do 18 platforme moraju primjenjivati siguran dizajn. Teret dokazivanja prelazi na platforme: one moraju pokazati da su usluge prikladno dizajnirane za sigurnost djece.

To još nije konačni zakon. Predstoje Europski parlament i države članice. Ali politički signal je jasan. Bruxelles više ne pretvara djecu u laboratorij za algoritme, barem ne na papiru.

Što točno predlaže Komisija

Von der Leyen je poručila da je okupila povjerenstvo stručnjaka, razgovarala s mladima, proučila Australiju i druge zemlje koje su otišle korak dalje, te saslušala države članice. Pristup je, kaže, postupán i diferenciran po dobi. Ispod 13: zabranjene društvene mreže. Ispod 15: nema osobnog profila. U rasponu 13–15: mini-račun pod roditeljskim nadzorom, ograničene funkcije, sat vremena dnevno. U rasponu 15–18: obveza sigurnog dizajna na strani platformi.

„Danas naša djeca koriste najsofisticiraniju tehnologiju koja je ikad postojala, tehnologiju koja je stvarana, a da nikada nije uzimala njihovu zaštitu u obzir. Naš Akt o djeci okreće teret dokazivanja i na platformama će biti obveza da pokažu da su sigurne. Vraćamo roditelje za upravljače“, rekla je von der Leyen. To je jezik koji Hrvatska razumije bolje od floskula o „digitalnoj pismenosti“ bez granica.

Zašto je obrnuti teret dokazivanja važan

Dosad je model Big Techa počivao na obrnutoj logici: platforma raste, a društvo dokazuje štetu nakon što je dijete već zarobljeno u feedu. EU Kids Act to okreće. Ako želiš tržište maloljetnika, dokaži da proizvod nije dizajniran za ovisnost, seksualizaciju, nasilje i beskrajno scrollanje. To nije „cenzura slobode“. To je ista logika kojom se od igračaka i hrane traži sigurnosni standard prije police, ne nakon trovanja.

Algoritmi nisu neutralni. Oni maksimiziraju pažnju. Pažnja djeteta nije sirovina. Roditeljska vlast nije „prepreka inovaciji“. U suverenističkom čitanju digitalne granice smiju postojati: tko smije ući na račun, koliko dugo, s kojim funkcijama. Država koja ne štiti djecu online, a regulira sve ostalo, šalje poruku da je tržište važnije od obitelji.

Hrvatski kut: obitelj, škola, ovisnost

U Hrvatskoj rasprava o mobitelima u školama, pornografiji jednim klikom i izazovima na mrežama više nije teorija. Roditelji vide što feed radi s pažnjom, snom i usporedbom. Nastavnici vide što radi s disciplinom. EU prijedlog ne rješava sve. Ne zamjenjuje odgoj. Ali daje okvir u kojem platforma više ne može reći: „to je problem korisnika“. Ako akt prođe, Hrvatska kao članica sudjeluje u pravilima koja vraćaju roditelja u petlju odluke: tko otvara račun, tko ga gasi, koliko traje sesija.

Kritičari će govoriti o zaobilaženju, lažnim godinama i VPN-ovima. To je istina o provedbi, ne argument protiv norme. I prometna pravila se krše. Nitko zato ne ukida crveno svjetlo. Norma postavlja mjerilo. Platforme s milijardama prihoda mogu financirati dobnu provjeru bolje nego što financiraju lobiranje protiv nje.

Što slijedi u Bruxellesu

Prijedlog ide u zakonodavni postupak. Parlament i Vijeće mogu ga oštriti ili razvodniti. Industrija će gurati „samoregulaciju“ i „fleksibilnost“. Roditeljske i konzervativne snage trebaju gurati jasnoću: dobne granice, sat vremena, dokaz sigurnosti, sankcije koje bole. Bez toga ostaje priopćenje za medije.

Narodni Reporteri bilježe EU Kids Act kao rijedak bruselski potez koji ide u korist djece i roditeljskog autoriteta, a ne u korist platformskog rasta. Von der Leyen je u Strasbourgu nacrtala granicu. Ostaje pitanje hoće li Europa imati hrabrosti držati je kad Big Tech krene s prijetnjama o „gubitku inovacija“. Djeca nisu inovacija. Djeca su razlog zašto država uopće postoji.