Sudac: napadača iz Elektrotehničke terete za pokušaj ubojstva

Sudac za mladež Županijskog suda u Velikoj Gorici odredio je istražni zatvor 15-godišnjaku osumnjičenom za napad nožem u zagrebačkoj Elektrotehničkoj školi. Tužiteljstvo ga tereti za pokušaj teškog ubojstva 14-godišnjeg učenika, dva pokušaja ubojstva zaposlenica škole te povredu prava devetero učenika koji su događaj gledali. To više nije „školski incident“. To je kazneni spis o krvi u hodniku.

Državno odvjetništvo predložilo je zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela. Sudac je prihvatio obje osnove. Narodni Reporteri poručuju: sigurnost hrvatske djece mora biti iznad mekih fraza. Zagreb pod Možemo! predugo je školsku sigurnost tretirao kao neugodnu temu.

Što tužiteljstvo tvrdi da se dogodilo

Prema Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, maloljetnik je 11. rujna ujutro dogovorio susret s 14-godišnjim učenicom iste škole, a zatim ga u školskoj prostoriji napao nožem. Učenik je zadobio teške ozljede opasne po život. Osumnjičeni je potom krenuo s nožem prema zaposlenici zaduženoj za sigurnost, koja je uspjela pobjeći, te napao 59-godišnju spremačicu i zadao joj ubodne rane. I njoj je život spašen hitnom intervencijom. Napad su zaustavili zaposlenici, među njima i profesor Mario Božurić.

Devetero učenika, prema sumnjama, vidjelo je događaj. Strah u školi nije „medijska histerija“. To je posljedica stvarnog nasilja. Dok dio politike još bira jezik „stručnih timova“, roditelji stoje pred kapijom i traže konkretne mjere.

Božurić: „Došao ubiti nekoga i sebe“

Profesor Elektrotehničke škole Mario Božurić opisao je kako je utrčao u zgradu dok su učenici bježali, pomogao svladati napadača i pritisnuo ranu teško ozlijeđenom učeniku. Na pitanje zašto je to učinio, napadač mu je, kaže, odgovorio da je došao ubiti nekoga i sebe. Takva izjava, ako se potvrdi u postupku, razbija svaku romantiku o „dječačkoj svađi“.

Herojstvo profesora i djelatnika ne smije biti zamjena za sustav. Sustav mora spriječiti da nož uopće uđe u školu. Hrvatska ne smije ovisiti o sreći da će netko hrabar utrčati dok drugi bježe.

Što Zagreb i država moraju učiniti

Roditelji su već izašli pred školu s jasnim zahtjevima: kontrola ulaza i torbi, niža granica kaznene odgovornosti, tvrđa linija prema nasilju. Možemo! i SDP češće nude jezik „prevencije“ bez zubi. Prevencija bez kontrole je molitva. Nakon pokušaja ubojstva u školi, molitva nije dovoljna.

Istražni zatvor je nužan korak. Sljedeći su protokoli ulaska, zaštita djelatnika i zakonodavna hrabrost. Hrvatska djeca nisu pokusni kunići progresivne pedagogije. Grad koji ne može zaštititi učionicu izgubio je pravo na lekcije o „modernosti“.

Zaključak

Optužbe za pokušaj teškog ubojstva i napade na zaposlenice moraju ići do kraja. Žrtve zaslužuju pravdu, roditelji red, škola mir. Tko i dalje relativizira, stoji na krivoj strani hodnika. 14. rujna 2026. sud je rekao da zatvor treba. Politika sada mora reći da škola više nije zona bez reda.

Od prosvjeda do zakona: što dalje

Roditelji su već rekli dovoljno jasno. Pregled torbi nije fašizam. Niža dobna granica odgovornosti nije osveta. Zaštita djelatnika nije luksuz. Ako politika nakon ovog spisa opet ponudi samo okrugli stol, izdala je žrtve. Zagreb mora prestati glumiti da je škola eksperimentalni prostor za meke ideologije.

Dok učenik i spremačica liječe rane, svaka minuta potrošena na relativizaciju je minuta izgubljena. Sud je napravio prvi korak. Sabor, ministarstva i gradska vlast moraju napraviti drugi: pravila koja sprječavaju ponavljanje, ne samo izjave saučešća.

Na kraju dana ostaje jednostavna istina. Škola mora biti mjesto učenja, ne mjesto straha. Kad tužiteljstvo piše o pokušaju teškog ubojstva, više nema prostora za eufemizme. Roditelji, učitelji i učenici zaslužuju državu koja stavlja zaštitu ispred imidža. Istražni zatvor je početak. Kraj mora biti sustav u kojem se nož u učionicu više ne smatra mogućim scenarijem.

To je linija koju Narodni Reporteri neće premjestiti: djeca prvo, fraze poslije. Sve ostalo je izdaja učionice.