Ravnateljica Jankomira u dopisu krivi policiju: Periš je doveden bez lisica, a policajci su odbili pomoći osoblju

Ravnateljica Klinike za psihijatriju Sveti Ivan Majda Grah napisala je Ministarstvu zdravstva dugačak dopis o danu kad je u Jankomiru umro Kristian Josip Periš. Ministarstvo ga je objavilo u cijelosti. Tko ga pročita od početka do kraja, vidi jednu stvar: najviše redaka posvećeno je policiji i otporu pacijenta, a ono zbog čega su četvorica tehničara u istražnom zatvoru dolazi tek na samom kraju.

Doveden bez lisica, policija otišla

Periša su 21. listopada oko 14.30 kolima Hitne pomoći dovezli na hitan psihijatrijski pregled, u pratnji djelatnika VII. policijske postaje. Prema dopisu, nije bio sputan lisicama niti pretražen, iako je bio napet, prijeteći i nesuradljiv.

Osoblje je, piše ravnateljica, zamolilo dvoje policajaca da osiguraju ostale pacijente i ljude u blizini. Oni su to odbili, „suprotno Naputku o postupanju policije u dovođenju osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu“, i napustili Kliniku.

U predvorju je tada bilo sedam medicinskih tehničara. Liječnica je s Perišem razgovarala o ostanku na liječenju. On je govorio o lošim iskustvima iz prijašnjih hospitalizacija i nije htio na zatvoreni odjel. Predlagao je da razgovor nastave vani i rekao da je spreman dolaziti na kontrole.

Bokser, kliješta i treća policijska ophodnja

U prijamnoj ambulanti, prema dopisu, pokazao je metalni bokser i kliješta za stisak, koje policajci nisu primijetili. Bolnica je pozvala Policijsku postaju Črnomerec. Na odjel su ga odvela trojica policajaca, ali ni oni, tvrdi ravnateljica, nisu pomagali, a u razgovoru s nadređenim onemogućeno im je pozivanje interventne policije.

Bokser je na kraju sam izvadio iz jakne i predao ga na pult. Pristao je primiti terapiju u ambulanti, a na vlastiti zahtjev dobio je obrok u odjelnoj kuhinji. Prema dopisu, bio je nešto mirniji, ali je i dalje ponavljao da ne želi ostati.

„Odgovara mi, odvest će me na posao“

Kad su policajci otišli, Periš je, piše ravnateljica, zaprijetio da će nekome od osoblja uzeti karticu za vrata i da ih neće ubiti, nego onesposobiti za rad. Liječnica je zatražila da se pozove interventna policija. On se tome nije protivio. Rekao je da mu to odgovara, jer će ga policajci odvesti na posao koji mu počinje u 17 sati.

Pristao je da mu izmjere tlak u bolesničkoj sobi. Izmjereno je oko 140/90. Odmah nakon toga, stoji u dopisu, „medicinski tehničari pristupili su humanom sputavanju pacijenta“. Liječnica je otišla kući, a pacijent je, prema dopisu, zaspao.

Večernja vizita i 21:26

Na večernjoj viziti dežurna liječnica zatekla ga je uznemirenog i glasnog. Opirao se i povlačio remenje toliko da su ispadali pričvrsni čepovi. Ordinirala je haloperidol, promazin i diazepam u mišić, pozvala još jednog tehničara i razmišljala o dodatnoj dozi i ponovnom pozivu policije.

Dok je u ambulanti pripremala terapiju, medicinska sestra javila joj je da pacijent ne diše i da nema pulsa. Kad se vratila u sobu, reanimacija je već počela. Smrt je proglašena u 21:26.

Snimka govori drugo

Tek 4. studenoga uprava je pogledala snimku i uočila „nepropisno, neetično i nasilno postupanje medicinskih tehničara“. Na toj se snimci vidi Periš privezan, više ljudi kleči na njemu, preko glave mu je pritisnut jastuk i udaraju ga šakama i laktovima. Nakon otprilike osam minuta jastuk je maknut, tehničari su mu potražili puls i nastala je panika.

Dopis je Ministarstvu poslan 7. studenoga, a zaprimljen dva dana kasnije. Ministarstvo kaže da je nedopustivo što je o takvom događaju doznalo tek nakon 15 dana. Jankomir je gradska bolnica, a Ministarstvo je očitovanje zatražilo i od Grada Zagreba kao osnivača.

Policija će morati odgovoriti na sve što joj bolnica sada stavlja na teret. Ali ni jedan redak o lisicama i bokseru ne objašnjava ono što se dogodilo u sobi nakon što je pacijent već bio vezan.