SKANDAL na Trešnjevci: natpis za dostavljače na engleskom, tagalogu i hindskom, a hrvatskog ni slova

Prizor koji je ovih dana obišao društvene mreže mnogima je bio hladan tuš. Na stupu u predvorju jedne poslovne zgrade na zagrebačkoj Trešnjevci postavljena je velika ploča s uputama za dostavljače hrane, a na njoj, gledajući odozgo do dolje, nema baš ničega na hrvatskom jeziku. U glavnom gradu Hrvatske, na natpisu namijenjenom svakodnevnoj upotrebi, hrvatski jednostavno, ne postoji.

Što piše na ploči

Na vrhu ploče stoje logotipi triju platformi za dostavu, Wolt, Glovo i Bolt. Ispod njih velikim slovima piše „Food Delivery Pick-Up Point", a odmah zatim isti natpis na filipinskom tagalogu: „Lugar ng pick-up ng pagkain", te na jednom južnoazijskom pismu (hindski/nepalski). Slijedi uputa „Please call your customer and wait here" i njezina inačica na tagalogu „Pakisuyo, tawagan mo ang iyong customer at maghintay ka rito", pa napomena da dostava nije dopuštena unutar zgrade, „Bawal ang food delivery sa loob ng gusali". Na dnu su piktogrami koji zabranjuju ulazak mopedom, biciklom i rolama.

Dakle, sve što je vlasnicima zgrade bilo važno poručiti dostavljačima, poručeno je na engleskom, filipinskom i azijskom, ali ne i na jeziku zemlje u kojoj ta zgrada stoji.

Mreže planule: „Pa kad nema natpisa na hrvatskom"

Objava na Redditu skupila je više od tristo glasova i osamdesetak komentara, a ton je bio uglavnom nevjerica i sarkazam. „Pa kad nema natpisa na hrvatskom", glasio je jedan od najkomentiranijih odgovora. Drugi se gorko našalio: „Nema ćirilice, tako da je sve u redu." Netko je dobacio i da „čekamo da netko razbije ploču u znak protesta".

Iz rasprave se dalo iščitati i objašnjenje zašto je ploča baš takva. Korisnici koji rade u toj i sličnim zgradama opisali su da su dostavljači stranih platformi gotovo redom stranci, pa se upute pišu na jezicima koje oni razumiju. Znakovito, jedan je komentator primijetio da domaći dostavljači servisa lunch.hr redovito smiju gore do recepcije, dok strani čekaju vani, jer, kako je napisao, „naši znaju pročitati kad im napišeš peti kat, firma ta i ta".

Simbol nečega mnogo većeg

Na prvi pogled radi se o banalnoj ploči za dostavljače. No upravo zato je toliko rječita. Ona je opipljiv dokaz kako se u vrlo kratkom roku promijenila slika hrvatske svakodnevice: posao dostave hrane u Zagrebu danas u velikoj mjeri obavlja uvezena strana radna snaga, ponajviše s Filipina, iz Indije i Nepala, koju platforme dovoze jer je jeftina i uvijek dostupna. Toliko je taj proces uznapredovao da se natpisi u našoj prijestolnici prilagođavaju njima, a ne domaćem stanovništvu i njegovu jeziku.

Nije problem u samim ljudima koji su došli raditi teški posao za male novce, oni su tek posljednja karika. Problem je u modelu koji su nam nametnuli: uvoz jeftine radne snage kao odgovor na sve, uz istodobno tiho guranje hrvatskoga jezika na marginu u vlastitom glavnom gradu. Kada natpis u srcu Zagreba govori tagalogom i hindskim, a šuti na hrvatskom, onda to više nije pitanje jedne ploče, nego pitanje u kakvoj zemlji uopće želimo živjeti.

Pitanje za kraj

Vlasnici zgrada imaju pravo obavijesti pisati kako žele, a strane platforme imaju pravo zapošljavati koga zakon dopušta. Ali svi zajedno imamo pravo i postaviti pitanje: kako smo tako brzo došli do toga da se u Zagrebu podrazumijeva engleski, tagalog i hindski, dok se hrvatski počinje doživljavati kao nešto suvišno. Ploča s Trešnjevke nije skandal zbog onoga što na njoj piše, nego zbog onoga čega na njoj nema.

Fotografija je preuzeta s foruma Reddit (r/croatia), gdje je objava izazvala veliku raspravu. Ne otkrivamo o kojoj je točno zgradi riječ. Reakcije korisnika prenose se kao javna rasprava, a ne kao stav redakcije o pojedincima.