Gajnice dan poslije: rupa u ogradi NK Ponikve, djeca bila dva metra od bijele KIE

Dva metra. Tolika je, prema izvješću Jutarnjeg lista s terena, bila udaljenost između djece i vozača bijele KIE koji je u srijedu, 16. rujna 2026., navečer u zagrebačkim Gajnicama probio dvije zaštitne ograde i uletio podno tribine terena NK Ponikve. Jutro poslije, na ulazu u sportski kompleks iz smjera Gajnica, zjapi rupa u ogradi. Prolaznici na putu prema Domu zdravlja u Ulici Mahatme Gandhija zastaju, pogledaju i nastavljaju. Juniori Ponikvi stižu na jutarnji trening kao da se nekoliko sati ranije na istom mjestu nije dogodilo nešto što je moglo završiti tragedijom.

Narodni Reporteri već su izvijestili o naletu: automobil je skrenuo s kolnika dok je trajala utakmica mlađih uzrasta, dvoje je ozlijeđenih prevezeno u bolnice, djeca na terenu nisu stradala. Novi detalji s terena potvrđuju koliko je malo falilo. Otac dječaka i svjedoci ranije su govorili o brzini oko 100 km/h i o šoku među roditeljima. Danas klub živi s rupom u ogradi i s pitanjem kako je uopće moguće da se stadion s djecom pretvori u metu zalutale vožnje.

Ul. Sigetje, dvije ograde, pod tribine

Prema riječima ljudi iz kluba koje prenosi Jutarnji, vozač je dolazio iz smjera Gajnica Ulicom Sigetje, dugom oko 600 metara. Svjedoci kažu da je vozio velikom brzinom, neki spominju i oko 100 kilometara na sat, te da je prekasno kočio. Nakon udarca u rubnik automobil je, prema njihovim riječima, odskočio, probio prvu pa drugu zaštitnu ogradu i završio ispod tribine. Službena potvrda svih detalja još se čeka. Neslužbeno se ranije spominjalo i alkohol u krvi vozača. Ono što se ujutro na terenu vidjelo dovoljno je: dvije probijene ograde, tragovi naleta i rečenica koja se u klubu ponavlja: „Dobro je da nije bilo gore i da su djeca živa.“

Kompleks NK Ponikve nije improvizirani teren. Više terena, tribine, svlačionice, fizioterapeut, ritam treninga. Seniori igraju u Trećoj NL Centar, ali infrastruktura izgleda ozbiljnije nego što bi netko očekivao od kluba iz predgrađa. Upravo zato rupa u ogradi djeluje kao šamar: ako se ovdje može dogoditi nalet na djecu, gdje je onda granica?

Roditelj iz Samobora i skok u stranu

Jedan od igrača klubu je ispričao da je posebno teško prošao roditelj dječaka iz Samobora koji je stajao uz teren. Čuo je tutnjavu iza leđa, skočio u stranu, ali ga je auto zakačio za noge i odbacio u mrežu. U klubu su se ujutro nadali da ozljede nisu onoliko teške koliko se činilo u prvim satima. Sam razgovor o tome je li netko prošao s lomom ili „samo“ uganućem pokazuje koliko je blizu bila katastrofa.

Policijska uprava zagrebačka dojavu je zaprimila u 20:10 u srijedu. Patrole i Hitna reagirale su brzo. Očevid i vještačenja trebaju utvrditi brzinu, stanje vozača i točan slijed. Dok traje istraga, roditelji imaju pravo na jednostavno pitanje: kako zaštititi stadione i školske terene od vozača koji Ul. Sigetje tretira kao stazu?

Trening uz rupu: poruka i upozorenje

Juniorski trening jutro poslije nije gest heroizma. To je i upozorenje. Djeca treniraju pokraj rupe u ogradi jer život ide dalje, ali rupa ostaje kao dokaz da je sustav zaštite bio tanji od lima. Grad Zagreb, klub i policija moraju odgovoriti konkretno: jače barijere prema Ul. Sigetje, bolja signalizacija, možda i fizičke prepreke koje automobil od dvije tone ne može „odskočiti“ u dva koraka. Fraze o „nesretnom slučaju“ ne vraćaju dva metra koja su dijelila djecu od tragedije.

Gajnice nisu izolirani slučaj hrvatskog odnosa prema brzini u naseljima. Split je isti dan otvorio suđenje vozaču Tesle koji je pri 118 km/h usmrtio pješakinju. Poruka je ista: masa i brzina ne praštaju, a nogostupi i stadioni nisu tampon zone za tuđi adrenalinski izlet. Dok se na Ponikvama krpa ograda, roditelji gledaju djecu i broje metre. Dva metra. Toliko je dijelilo ovaj jutarnji trening od crne kronike.

Izvor: Jutarnji list (izvješće s terena NK Ponikve, 17. 9. 2026.).