Klisović: Zagreb treba energanu — Tomašević „jako gura“, Jakuševec čeka

Zastupnik SDP-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Joško Klisović poručio je na N1 da je energana (spalionica otpada) „strateška potreba Grada Zagreba“ — uz centar za gospodarenje otpadom (CGO). Hrvatska je, kaže, jedina u EU / Zagreb jedini glavni grad u Europi bez odgovarajuće infrastrukture. Gradonačelnik Tomislav Tomašević „jako gura“ CGO. CGO do 2028.; energana „nekoliko godina nakon toga“. Odlaganje ostatka otpada? Oko 160 eura po toni — skupo i ekološki problematično. Studije o energani završene; neslužbeno pozitivne. Službeno još ne. Građani, naravno, već plaćaju kaos.

Klisović tvrdi da se pitanje spalionice „ekstremno politizira“ već 30 godina i da je upravo politizacija razlog zašto Zagreb nema infrastrukturu. Tu rečenicu treba čitati dvaput. Jer politizacija nije pala s Marsa. Političari koji danas najavljuju energanu godinama su sudjelovali u magli u kojoj je Jakuševec bio moralna priča, a rješenje — nikad.

Što je Klisović točno rekao

Energana + CGO = paket. CGO uključuje kompostanu i sortirnicu, ali ostaje ogromna količina ostatka. Odložiti ga negdje stoji ~160 €/t. S energanom, kaže, nema potrebe za skupim odlaganjem, a dobiva se energija koja se može prodavati građanima jeftinije. U energanu bi išao sav otpad — toksični i netoksični — te mulj, s kojim Zagreb ima velikih problema. Cilj: konačno zatvoriti Jakuševec koji zagađuje grad.

Studije o okolišu, zdravlju i ekonomskoj isplativosti gotove su. Rezultati još nisu službeno predstavljeni; neslužbene informacije, po Klisoviću, pozitivne su u sva tri elementa. To je klasičan zagrebački manevar: najava bez dokumenta na stolu, pa javnost u limbu dok se bira timing.

Možemo! godine moraliziranja — sad „strateška potreba“

Možemo! je na vlasti u Zagrebu. SDP je partner u priči o „modernom“ gospodarenju otpadom. Ista politička obitelj koja je godinama držala lekcije o ekologiji, transparentnosti i „znanosti“ sada otkriva da Zagreb treba spalionicu koju je desetljećima bilo zgodno politizirati. Jakuševec nije rastao zbog nedostatka hashtagova. Rastao je zbog nedostatka odluke.

Klisović želi konsenzus svih stranaka; kaže da su oporbene stranke na čelu s HDZ-om to odbile, pa se čudi ministrima koji su „jučer bili protiv, a danas za“. Narodni reporteri ne ulaze u obračun s HDZ-om po njegovoj mjeri. Bilježimo nešto drugo: dok se stranke svađaju tko je kad bio za ili protiv, građani udišu Jakuševec i plaćaju odlaganje. Odgovornost aktualne gradske vlasti ne može se izvesti na „30 godina politizacije“ kao da Možemo!/SDP nisu dio te priče — ili njezini nasljednici s pečatom.

160 eura po toni: cijena odgađanja

Svaka tona ostatka koja ide na odlaganje po ~160 € nije apstrakcija. To je novac iz kućnog budžeta, posredno ili izravno. Energana nije magija; ima rizike, standarde, lokaciju, emisije — zato postoje studije. Ali odgađanje uz moraliziranje skuplje je od poštene rasprave o tehnologiji. Europa to radi. Zagreb godinama glumi iznimku, pa se čudi smradu.

CGO do 2028. zvuči kao rok. „Nekoliko godina kasnije“ energana zvuči kao želja. Ako Tomašević „jako gura“ CGO, javnost ima pravo tražiti jasan kalendar, lokaciju, trošak i službene rezultate studija — ne neslužbene šapte. Transparentnost nije slogan za kampanju. Transparentnost je PDF na stranici Grada.

Građani plaćaju kaos, političari biraju riječi

Jakuševec je godinama bio rekvizit za moralnu nadmoć. Sad je „strateška potreba“ energana. Dobro. Neka bude. Ali neka bude bez amnezije. Tko je politizirao, neka plati političku cijenu. Tko je odgađao, neka objavi brojke. Tko danas najavljuje, neka stavi potpis na rokove. Zagreb ne treba još jednu pressicu o otpadu. Zagreb treba zatvoren Jakuševec i infrastrukturu koja nije talac stranačkog egosa.

Narodni reporteri podržavaju rješenje koje štiti zdravlje i novčanik građana — i odbijaju priču u kojoj Možemo!/SDP glume otkriće Amerike nakon godina kaosa. Energana nije ideološki trofej. To je komunalna nužda. Ako je Klisović u pravu da je strateška, neka Grad prestane s neslužbenim pozitivnim šapatima i iznese studije. Do tada, 160 € po toni i Jakuševec ostaju mjera njihove vjerodostojnosti.