Zafranović Thompsonu: „mali sitni pjevač“, a boji se 500 tisuća. Na plakatu o Kozari: hrvatska djeca iz El Shatta

ZAGREB / BEOGRAD – Redatelj Lordan Zafranović, uoči beogradske premijere svog filma „Zlatni rez 42 – Djeca Kozare“, u srbijanskim je medijima Marka Perkovića Thompsona nazvao „malim, sitnim pjevačem koji zarađuje novce“. U istoj rečenici priznao je ono što ga očito najviše iritira: taj „mali sitni pjevač“ okuplja pola milijuna ljudi. A onda je, tipično za svoj repertoar, dodao strah da bi se tolika masa mogla politički usmjeriti „protiv neke druge skupine“. Izvor: narod.hr.

Premijera je zakazana za 2. listopada 2026. u beogradskom Sava centru, kao otvaranje 53. izdanja Međunarodnog filmskog festivala FEST. Film se bavi stradanjem srpske djece s Kozare 1942. i ustaškim zločinima. Kontroverze ga prate od najave snimanja. Nova je, međutim, i stara: na promotivnom plakatu iskorištena je arhivska fotografija hrvatskih izbjeglica iz El Shatta, a ne djece s Kozare.

„Mali sitni pjevač“ i pola milijuna ljudi

Zafranovićeva formulacija nije slučajna. Thompsonu se ne spočitava zločin, nego popularnost. „Taj mali sitni pjevač okuplja 500 tisuća ljudi koji dignu ruke. Zamislite samo da je umjesto njega jedan vrhunski političar koji hoće uništiti nekoga s druge strane“, rekao je redatelj, prenosi narod.hr.

Prijevod je jasan. Narod koji pjeva i dignе ruke na koncertu za njega je potencijalna prijetnja. Pjevač koji zarađuje od vlastitog rada i publike postaje „sitni“. Masovnost postaje dokaz opasnosti. U toj logici Hrvati koji vole Thompsona nisu građani s ukusom, nego rupa u koju treba ubaciti politički strah.

Thompsonov koncert s pola milijuna ljudi bio je kulturni i društveni fenomen. Zafranović ga čita kao vježbu za „uništavanje“ nekoga s druge strane. Tko koga ovdje politizira, a tko samo pjeva, pitanje je koje se samo nameće.

El Shatt na plakatu o Kozari: manipulacija fotografijom

Još teža je priča o plakatu. Zafranovićeva promotivna kampanja iskoristila je arhivsku fotografiju majke s djecom u zbjegu. Fotografija, međutim, prikazuje obitelj Ivičević iz Drvenika, dalmatinske civile u izbjegličkom kampu El Shatt 1944., kamo su nakon kapitulacije Italije pobjegli pred njemačkom ofenzivom. Riječ je o hrvatskim izbjeglicama iz Makarskog primorja, a ne o srpskim stradalnicima s Kozare. To je javno razotkriveno i potvrđeno u hrvatskim medijima, uključujući Večernji list (Žarko Ivković) i narod.hr.

To nije sitna greška u potpisu. To je zamjena identiteta žrtava. Hrvatska djeca iz El Shatta postaju vizualni dokaz za narativ o Djeci Kozare. Povijest se ne „reže zlatnim rezom“. Povijest se krivotvori kad se tuđa muka stavlja na plakat tuđeg filma.

Ključne odrednice filma Zafranović ističe u naslovu: broj 42 označava ljeto 1942. i ofenzivu na Kozaru, a „zlatni rez“ koristi kao metaforu za Jasenovac. Ako je tema toliko sveta da traži moralnu lekciju Hrvatima, zašto se onda na plakat stavlja kriva obitelj iz krivog kampa?

Beogradska premijera i dvostruki metar

Film otvara FEST u Beogradu 2. listopada 2026. U toj se javnosti Thompson lako svodi na karikaturu, a Zafranović na savjest Balkana. No savjest koja krivo potpisuje fotografiju nije savjest. To je marketing. I to marketing koji hrvatsku patnju koristi kao rekvizit za tuđi scenario.

Hrvatska javnost ima pravo pitati: zašto redatelj koji godinama Hrvatsku drži na optuženičkoj klupi ima problema s pjevačem koji puni stadione, a nema problema s plakatom na kojem hrvatska djeca glume tuđu tragediju? Zašto je popularnost Thompsona „opasna“, a povijesna manipulacija „umjetnost“?

Narod bira pjesmu, ne lekciju iz Beograda

Thompson nije državna institucija. On je pjevač kojeg milijuni Hrvata slušaju jer u njegovim pjesmama čuju Domovinski rat, vjeru i otpor. To Zafranovića nervira više od bilo koje note. Zato „mali sitni pjevač“. Zato strah od 500 tisuća ruku u zraku. Zato lekcija iz medija u kojima se Hrvatska lako svede na ustaški stereotip.

Činjenice ostaju jednostavne. Zafranović je Thompsona omalovažio zbog popularnosti. Izrazio je strah od političkog usmjeravanja publike. Film o Djeci Kozare premijerno ide u Beogradu 2.10.2026. Na plakatu je bila fotografija hrvatske obitelji Ivičević iz El Shatta, a ne djece s Kozare. Tko ovdje manipulira publikom, a tko samo pjeva, više nije teško razaznati. Izvor: narod.hr; Večernji list (Žarko Ivković).