Raša: stotine protiv spaljivanja gospićkog otpada u Koromačnu. „Ne prilazite Istri“

U utorak poslijepodne, 15. rujna 2026., Labinština je izašla na ulice. Stotine građana u Raši poručilo je jasno: otpad s ilegalnog odlagališta u Gospiću neće se zbrinjavati spaljivanjem u cementari Holcim u Koromačnu ako se lokalci mogu oglasiti. Transparente su govorili bez diplomatskog filtriranja. „Ne gušite Istru“. „Ne prilazite Istri“. „Vozite otpad van iz Hrvatske“. „Čist zrak nije luksuz“. „Neću mafiju u moju butigu“. To nije folklor. To je obrana zraka koji udišu djeca i stari.

Vlada je 10. rujna odlučila da se oko 650 tona otpada zbrini preko Holcima i Nexea. Dio, oko 300 tona, trebao bi ići prema Koromačnu. Za Istru to nije tehnička napomena u službenom listu. To je kaskada: Lika stvara kaos, Istra plaća dimom. Građani su to nazvali „gospićkim šamarom“ i „pošiljkama smrti“. Jezik je oštar jer je rizik stvaran, a povjerenje u lanac odluke tanko.

Organizatori iz Inicijative građana poručili su: ako mislite da vas se ovo ne tiče, varate se. Zrak, zemlja i budućnost djece tiču se svakoga. Danas se odlučuje o Koromačnu, a sutra je na redu bilo koje drugo mjesto u Istri ako sada prešute i pognu glavu. Dosta je bilo gledanja sa strane i nade da će „netko drugi“. Netko drugi neće.

Tanja Perić: glas ljudi, ne foto-op

Tanja Perić, jedno od lica prosvjeda, rekla je da se takve stvari ne smiju događati bez glasa ljudi koji tu žive, a koje je „zapljusnuo gospićki šamar“. Žitelji, kaže, ne žele da se smeće iz Like pali u Koromačnu jer se time otvara put za daljnje pošiljke smrti. Politicarima je poručila i oštrije: ako ne mogu utjecati na Holcim, neka se presele u upravu te tvrtke, a ne tamo gdje sjede jer im je Holcim „centrala“.

Na skupu su bili istarski župan Boris Miletić, predsjednik IDS-a Loris Peršurić, SDP-ove saborske zastupnice Sanja Radolović i Marija Blažina te članovi Možemo i Mosta. Organizatori im nisu dopustili da se obrate. To je najvažniji politički detalj dana. Lokalci brane zrak. Oporba je došla po fotografiju. Kad ih lokalna zajednica utiša, nestaje floskula o „glasovima građana“ koje inače troše pred kamerama.

Miletić mekano, Holcim tvrdi neopasno

Župan Miletić medijima je rekao da razumije zabrinutost, da je došao slušati i dati potporu načelniku Raše. Dodao je da živi u demokraciji i da bi volio primjerenije riječi na skupovima. Tražio je dodatnu provjeru sastava otpada kako bi se uvjerili da je riječ o neopasnom otpadu. Ton je bio mekši od transparenata. Holcim pak tvrdi da je materijal neopasan. Građani ne vjeruju brojkama koje dolaze iz istog lanca koji je već godinama spaljivao tone materijala dovezenog tko zna odakle.

Povjerenje se ne kupuje priopćenjem. Povjerenje se gradi kad se ne šalje tuđi problem u tuđi zrak. Ovdje nije riječ o napadu na konkretnu vladinu osobu. Riječ je o sustavu koji pretvara ilegalno odlagalište u Gospiću u međuregionalni problem. Kad otpad putuje od Like do Istre, to je znak da se problem ne rješava tamo gdje je nastao, nego se prebacuje tamo gdje je politički pogodnije. Kaos se ne zove tehnologija. Kaos se zove kaskada.

Možemo i SDP: utišani na terenu

Možemo i SDP vole se predstavljati kao čuvari okoliša kad kamera radi. U Raši kamera jest radila, ali mikrofon im nije dan. Organizatori su rekli dovoljno: ovo je skup žitelja, ne stranački miting. Kad lokalci ne daju govoriti onima koji inače drže lekcije o „zelenom“ i „participaciji“, poruka je oštra. Foto-op nije obrana zraka. Foto-op je politički suvenir.

Istra nije smetlište za tuđe greške. Labinština nije laboratorij za eksperimente s dimom. Ako država mora hitno zbrinuti tonama otpada, mora i dokazati da lokalna zajednica nije samo adresa na ruti kamiona. Provjera sastava, potpuna transparentnost mjerenja emisija, alternativa izvan gusto naseljenih zona: to su minimalni uvjeti. Bez njih prosvjed nije radikalan. Prosvjed je razuman.

Što slijedi

Građani su poručili da neće gledati sa strane. To je jedina zdrava reakcija kad se odluka donosi daleko, a dim pada blizu. Narodni Reporteri pratit će je li se spaljivanje zaista krenulo, kakav je sastav otpada, kakva su mjerenja zraka i jesu li političari koji su u Raši bili utišani sutra opet spremni držati lekcije o okolišu. Jer zrak nije luksuz. Zrak je pravo. I Istra ga neće predati zbog tuđeg smeća.

Poruka s transparenata ostaje na snazi i nakon što se kamera ugasi: ne prilazite Istri s pošiljkama koje lokalci nisu birali. Tko želi riješiti gospićki kaos, neka ga riješi bez gušenja Labinštine. To nije nimbiizam. To je zdrava obrana doma.